Add parallel Print Page Options

Užasi opustošenog Jeruzalema

Kako je strašno što je potamnjelo zlato,
    što je suho zlato izgubilo sjaj!
Prosuti su sveti dragulji
    na svakom uličnom uglu.

Dragocjene ljude Siona
    nekad su cijenili kao čisto zlato,
a sada ih smatraju bezvrijednima,
    poput jeftinih posuda lončara.

Čak i šakali nude dojke
    da bi napojili svoje mlade,
a moj narod odbacuje djecu,
    poput nojeva u pustinji.[a]

Dojenčadi se od žeđi
    za nepce jezik lijepi.
Djeca traže kruha,
    a nitko im ga ne daje.

Oni koji su nekad jeli poslastice,
    sada životare na ulicama,
oni koji su odrasli u skupocjenoj odjeći,
    prekapaju po smetlištu.

Kazna za zlodjela mojeg naroda
    teža je od kazne za grijehe Sodome,
a bila je razorena u tren oka,
    i to ne ljudskom rukom.

Uglednici Jeruzalema bili su čišći od snijega
    i bjelji od mlijeka,
tijela su im bila rumena kao koralj
    i sjajna kao plavi dragulj.

A sada su im lica tamnija od čađe,
    nitko ih na ulici ne prepoznaje.
Koža im se zalijepila za kosti,
    suha kao kora drveta.

Bolje su prošli oni koje je ubio mač
    nego oni koji su umrli od gladi.
Iz gladnih je život polako istekao
    jer im polja nisu dala plodova.

10 Žene, inače samilosne,
    vlastitim su rukama
    kuhale svoju djecu.
Njima su se hranile
    kad je uništen moj narod.

11 BOG je iskalio svoju srdžbu,
    izlio je sav svoj ljuti gnjev.
Na Sionu je zapalio vatru
    koja mu je spalila temelje.

12 Nisu vjerovali zemaljski kraljevi,
    niti itko od stanovnika svijeta,
da će neprijatelji prodrijeti
    kroz vrata Jeruzalema.

13 Sve je to zbog grijehâ njegovih proroka
    i zlodjela njegovih svećenika.
Oni su usred Jeruzalema
    prolijevali krv pravednikâ.

14 Sada slijepo tumaraju ulicama;
    onečišćeni su krvlju
pa se nitko ne usuđuje
    dotaknuti njihovu odjeću.

15 »Odlazite, nečisti!« viču im.
    »Odlazite! Nemojte nas doticati!«
Postali su lutalice i bjegunci,
    a drugi narodi govore:
    »Ne želimo da žive s nama.«

16 Sâm BOG ih je raspršio
    i više ne bdije nad njima.
Svećenicima se više ne ukazuje čast,
    za starješine nema naklonosti.

17 Stanovnici Jeruzalema rekli su:
»Oči su nam oslabjele dok smo gledali
    i uzalud pomoć čekali.
Naprezali smo oči iščekujući
    narod koji nas nije mogao spasiti.

18 Neprijatelji su nas vrebali,
    nismo smjeli izaći na ulice.
Kraj se bližio, dani su nam bili odbrojeni.
    Da, naš kraj je došao.

19 Naši progonitelji bili su brži
    od orlova na nebu.
Lovili su nas po brdima,
    u zasjedi čekali u pustinji.

20 Naš kralj, BOŽJI pomazanik,
    dah naših života,
    uhvaćen je u njihove zamke.
Onaj za kojeg smo govorili:
    ‘Pod njegovom ćemo zaštitom živjeti
    u sigurnosti među narodima.’«

21 Veseli se i raduj sada, narode Edoma,
    ti koji živiš u zemlji Uz.
Ali i k tebi će doći čaša Božjega gnjeva—
    napit ćeš se i skinuti gol.

22 Dovršena je tvoja kazna, narode Siona,
    Bog ti neće produžiti progonstvo.
Ali kaznit će tvoja zlodjela, narode Edoma,
    i razotkrit će tvoje grijehe.

Footnotes

  1. 4,3 Vidi Job 39,13-17 gdje se za noja kaže da jaja napušta u pustinji.