Tužaljke 3

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

⁴ Meso i kožu mi je istrošio,
    kosti slomio.
⁵ Opkolio me i okružio
    gorčinom i nevoljom.
⁶ Natjerao me da boravim u tami
    poput onih koji su davno pomrli.

⁷ Ogradio me zidom, da ne mogu izaći,
    okovao me teškim lancima.
⁸ Pa i kad vičem upomoć,
    gluh je na moju molitvu.
⁹ Zapriječio mi je put klesanim kamenom,
    moju je stazu iskrivio.

¹⁰ Kao medvjed iz zasjede,
    poput skrivenog lava,
¹¹ odvukao me s puta, rastrgao
    i ostavio bespomoćna.
¹² Nategnuo je svoj lûk
    i postavio me za metu svojim strijelama.

¹³ Isprobadao mi je utrobu
    strijelama iz svoga tobolca.
¹⁴ Cijelom svome narodu postao sam na podsmijeh,
    po cijeli dan pjevaju mi rugalice.
¹⁵ Gorčinom me nasitio
    i pelinom napojio.

¹⁶ Zube mi je razbio na šljunak,
    bacio me u prašinu.
¹⁷ Moja duša izgubila je mir,
    zaboravio sam što je sreća.
¹⁸ Zato sam rekao: »Nestala mi je snaga
    i sve čemu sam se nadao od BOGA.«

¹⁹ Sjećam se svoje nevolje i lutanja,
    pelina i otrova.
²⁰ Sjećam ih se dobro
    i duša mi je potištena.
²¹ Ali ovo dozivam u sjećanje
    i zato se nadam:

²² BOŽJA ljubav nikad ne prestaje,^[a]
    nema kraja njegovoj milosti.
²³ One se obnavljaju svako jutro
    jer je Božja vjernost velika.
²⁴ Stoga, moja duša kaže:
    »BOG je meni sve, zato ću ga čekati.«

²⁵ BOG je dobar onima koji ga iščekuju
    i svima koji za njim tragaju.
²⁶ Dobro je strpljivo čekati
    da nas BOG spasi.
²⁷ Dobro je naučiti se strpljenju
    još u vrijeme mladosti.

²⁸ Kada BOG na njega stavi svoj jaram,
    čovjek treba sjediti u samoći i šutjeti.
²⁹ Neka se pokloni Gospodaru licem do zemlje
    jer možda još ima nade.
³⁰ Neka okrene obraz onome tko ga udara,
    neka pusti da ga ljudi vrijeđaju.

³¹ Jer, Gospodar nikoga
    ne odbacuje zauvijek.
³² Ako i zada bol, pokazat će samilost
    zbog svoje vjerne ljubavi.

³³ On nerado ljudima donosi
    nevolju i patnju.
³⁴ Kada se nogama gaze
    svi porobljeni na zemlji,
³⁵ kada se čovjeku uskraćuje pravda
    pred licem Svevišnjega,
³⁶ kada je čovjek prevaren na sudu
    —zar Gospodar to ne vidi?

³⁷ Nitko ne može nešto reći i ostvariti
    ako to Gospodar nije zapovjedio.
³⁸ I dobro i zlo dolazi
    na zapovijed Svevišnjega.
³⁹ Nitko se živ ne smije žaliti
    zbog kazne za svoje grijehe.

⁴⁰ Razmislimo o svojim životima
    i vratimo se BOGU!
⁴¹ Podignimo srca i ruke
    Bogu na nebesima i recimo:
⁴² »Bunili smo se i bili nepokorni,
    a ti nam nisi oprostio.
⁴³ Gnjevom si se zaogrnuo i gonio nas,
    ubijao bez milosti.
⁴⁴ Sakrio si se za oblak
    koji ne da molitvi da prođe.
⁴⁵ Učinio si da među svim narodima
    budemo poput otpada i smeća.«

⁴⁶ Svi naši neprijatelji
    izvikuju uvrede protiv nas.
⁴⁷ U strahu smo, kao u ponoru;
    sve je razoreno i slomljeno.
⁴⁸ Potoci suza teku mi iz očiju
    zbog uništenja moga naroda.

⁴⁹ Oči će mi liti suze
    bez prestanka, bez odmora,
⁵⁰ dok BOG s nebesa
    ne pogleda i ne vidi našu patnju;
⁵¹ jer, boli me kad vidim
    sudbinu djevojaka moga grada.

⁵² Moji neprijatelji, bez ikakvog razloga,
    lovili su me kao pticu.
⁵³ Bacili su me živog u jamu
    i zatvorili kamenom;
⁵⁴ voda mi je prekrila glavu,
    rekao sam sebi: »Gotov sam!«

⁵⁵ I sad zovem tvoje ime, BOŽE,
    iz najdublje jame.
⁵⁶ Čuj moju molitvu:
    nemoj se oglušiti mom zapomaganju!
⁵⁷ Priđi mi dok te zovem,
    i reci mi: »Ne boj se.«

⁵⁸ Gospodaru, vodi moju parnicu
    i spasi moj život.
⁵⁹ Pogledaj nepravdu koju trpim, BOŽE!
    Donesi mi pravdu.
⁶⁰ Vidi koliko su opaki moji neprijatelji,
    kako su se urotili protiv mene.

⁶¹ Čuj, BOŽE, njihove uvrede
    i sve njihove urote.
⁶² Neprijatelji šapću i spletkare
    po cijeli dan protiv mene.
⁶³ Gle, i kad sjede, i kad stoje,
    pjevaju o meni rugalice.

⁶⁴ Vrati im, BOŽE, milo za drago,
    onako kako su oni činili.
⁶⁵ Umove im pomuti
    i zatim ih prokuni.
⁶⁶ U svom gnjevu ih progoni,
    BOŽE, ispod neba ih istrijebi.