Add parallel Print Page Options

Davidova briga za Šaulovu obitelj

Jednom je David upitao: »Je li ostao itko od Šaulove obitelji? Želim se pobrinuti za tu osobu, radi Jonatana.«

Među članovima Šaulove obitelji našao se sluga po imenu Siba. Pozvali su ga k Davidu.

Kralj ga upita: »Jesi li ti Siba?«

»Jesam, tebi na usluzi«, odgovori on.

»Postoji li još netko od Šaulove obitelji?« rekao je kralj, »Želim pokazati Božju dobrotu toj osobi.«

Siba odgovori: »Ostao je još samo hromi Jonatanov sin.«

»A gdje je on?« upita kralj.

»U kući Makira, Amielovog sina, u Lo Debaru«, odgovori Siba.

Tada kralj David zapovjedi da Jonatanovog sina dovedu iz Lo Debara, iz kuće Amielovog sina Makira.

Kad je Mefibošet, Jonatanov sin i Šaulov unuk, stao pred Davida, poklonio mu se do zemlje.

David je rekao: »Mefibošete!«

»Tvoj sam sluga«, odgovori on.

»Ne boj se«, reče mu David, »bit ću milostiv prema tebi radi tvoga oca Jonatana. Vratit ću ti svu zemlju koja je pripadala tvome djedu Šaulu i uvijek ćeš moći jesti za mojim stolom.«

Mefibošet se poklonio i rekao: »Ne vrijedim više od crknutog psa, a ti si ipak ljubazan prema meni.«

Tada je kralj pozvao Sibu, slugu Šaulove obitelji. Rekao mu je: »Dao sam unuku tvoga gospodara sve što je pripadalo njegovoj obitelj. 10 Ti, tvoji sinovi i sluge obrađivat ćete njegovu zemlju, sakupljati urod i hraniti ga. Mefibošet će uvijek imati mjesto za mojim stolom.[a]«

Siba je imao petnaestoricu sinova i dvadesetoricu slugu.

11 A Siba je rekao kralju: »Gospodaru, učinit ću sve što zapovijedaš.«

Tako je Mefibošet jeo za Davidovim stolom, kao bilo koji od kraljevih sinova. 12 Mefibošet je imao sinčića Miku i svi su Sibini ljudi bili njegovi sluge.

13 Živio je u Jeruzalemu. Hramao je na obje noge i svakog je dana jeo za kraljevim stolom.

Footnotes

  1. 9,10 mjesto za kraljevim stolom To nije nužno značilo jesti osobno s kraljem, već vjerojatno imati podmirene troškove za hranu iz kraljeve riznice.
'Druga knjiga o Samuelu 9 ' not found for the version: Knijga O Kristu.
'Druga knjiga o Samuelu 9 ' not found for the version: Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001.

David and Mephibosheth

David asked, “Is there anyone still left of the house of Saul to whom I can show kindness for Jonathan’s sake?”(A)

Now there was a servant of Saul’s household named Ziba.(B) They summoned him to appear before David, and the king said to him, “Are you Ziba?”

“At your service,” he replied.

The king asked, “Is there no one still alive from the house of Saul to whom I can show God’s kindness?”

Ziba answered the king, “There is still a son of Jonathan;(C) he is lame(D) in both feet.”

“Where is he?” the king asked.

Ziba answered, “He is at the house of Makir(E) son of Ammiel in Lo Debar.”

So King David had him brought from Lo Debar, from the house of Makir son of Ammiel.

When Mephibosheth son of Jonathan, the son of Saul, came to David, he bowed down to pay him honor.(F)

David said, “Mephibosheth!”

“At your service,” he replied.

“Don’t be afraid,” David said to him, “for I will surely show you kindness for the sake of your father Jonathan.(G) I will restore to you all the land that belonged to your grandfather Saul, and you will always eat at my table.(H)

Mephibosheth(I) bowed down and said, “What is your servant, that you should notice a dead dog(J) like me?”

Then the king summoned Ziba, Saul’s steward, and said to him, “I have given your master’s grandson everything that belonged to Saul and his family. 10 You and your sons and your servants are to farm the land for him and bring in the crops, so that your master’s grandson(K) may be provided for. And Mephibosheth, grandson of your master, will always eat at my table.” (Now Ziba had fifteen sons and twenty servants.)

11 Then Ziba said to the king, “Your servant will do whatever my lord the king commands his servant to do.” So Mephibosheth ate at David’s[a] table like one of the king’s sons.(L)

12 Mephibosheth had a young son named Mika, and all the members of Ziba’s household were servants of Mephibosheth.(M) 13 And Mephibosheth lived in Jerusalem, because he always ate at the king’s table; he was lame in both feet.

Footnotes

  1. 2 Samuel 9:11 Septuagint; Hebrew my