Prva poslanica Solunjanima 2
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Pavlova služba u Solunu
2 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio zaludan. 2 Premda, kao što znate, prethodno štošta pretrpjesmo i bijasmo zlostavljani u Filipima, uz tešku borbu odvažismo vam se, u Bogu našemu, navješćivati Evanđelje Božje. 3 Doista, naše ohrabrivanje nije iz zablude, niti je iz nečistote, niti je iz prijevare; 4 nego, kao što nas je Bog smatrao valjanima da nam povjeri Evanđelje, tako govorimo - ne kao oni koji nastoje ugoditi ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. 5 Jer nikada, kao što znate, ne nastupismo ni laskavom riječju, ni pritajenom pohlepom - Bog je svjedok - 6 niti smo od ljudi tražili slave - ni od vas, ni od drugih - 7 premda smo vam mogli nametnuti svoj ugled, kao apostoli Kristovi. Naprotiv, bijasmo dječica među vama. Kao što majka hrani i njeguje svoju djecu,[a] 8 tako vam, ispunjeni ljubavlju prema vama, htjedosmo udijeliti ne samo Evanđelje Božje nego i svoje duše, jer ste nam omiljeli. 9 Sjećate se, doista, braćo, našega truda i muke: noću i danju radeći - da ne bismo koga od vas opteretili - propovijedali smo vam Evanđelje Božje. 10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto i pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. 11 Kao što znate, svakoga smo od vas, kao otac svoju djecu, 12 hrabrili i tješili i zahtijevali da živite dostojno Boga koji vas poziva u svoje kraljevstvo i slavu.
13 I mi neprestance zahvaljujemo Bogu i zato što primivši od nas riječ poruke Božje prihvatiste ju ne kao riječ ljudsku, nego - kao što uistinu i jest - riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. 14 Vi, braćo, doista postadoste nasljedovatelji Božjih crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi pretrpjeste od svojih sunarodnjaka isto kao i oni od Židova, 15 koji su ubili i Gospodina Isusa i proroke, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i suprote se svim ljudima[b] 16 priječeći nam navješćivati poganima da se spase, dopunjujući uvijek grijehe svoje. Ali se na njih konačno sručio gnjev Božji.
Pavlova čežnja za ponovnim susretom
17 A mi, braćo, odijeljeni od vas zakratko - licem, ne srcem - u svojoj velikoj čežnji još više pohitasmo da ugledamo vaše lice. 18 Jer smo htjeli doći k vama - a ja, Pavao, i jedanput, i dvaput - no Sotona nas spriječi. 19 Jer što je naša nada ili radost ili vijenac dični pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku, ako ne vi? 20 Jer vi ste naša slava i radost.
Solunjanima 1 2
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Pavlov rad u Solunu
2 Braćo i sestre, vi sami znate da naš boravak kod vas nije bio uzaludan. 2 Kao što znate, u Filipima smo trpjeli i bili vrijeđani, ali uz Božju pomoć hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor. 3 Zaista, ono što propovijedamo ne proizlazi iz zablude ili krivih motiva. Ne pokušavamo nikoga prevariti. 4 Naprotiv, govorimo kao ljudi koje je Bog smatrao dostojnima propovijedanja Radosne vijesti. Ne pokušavamo udovoljiti ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. 5 Zaista, kao što znate, nismo došli s laskavim riječima niti nam je propovijedanje služilo kao izlika da sakrijemo svoju pohlepu. Bog nam je svjedok u tome! 6 I nismo tražili da nas slave ljudi—niti vi niti itko drugi.
7 A mogli smo to zahtijevati kao Kristovi apostoli. No bili smo blagi među vama,[a] kao majka koja se s ljubavlju brine o svojoj djeci. 8 Prema vama smo osjećali toliku naklonost da smo bili spremni podijeliti s vama, ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastite živote, jer smo vas zavoljeli. 9 Braćo i sestre, prisjetite se našega napora i truda! Radili smo danonoćno da nikome od vas ne budemo na teret dok vam propovijedamo Božju Radosnu vijest.
10 Vi ste nam svjedoci, a i Bog nam je svjedok, da smo prema vama vjernicima nastupili čistih motiva, pravedno i besprijekorno. 11 Prema svakome od vas ponašali smo se poput oca. 12 Hrabrili smo vas, tješili i poticali da živite na način dostojan pripadnosti Bogu koji vas zove u svoje Kraljevstvo i slavu.
13 Također, neprekidno zahvaljujemo Bogu jer ste Božju poruku, koju ste od nas čuli, primili ne kao ljudsku poruku, nego kao onakvu kakva ona doista jest—Božja poruka koja djeluje u vama vjernicima. 14 Vi ste, braćo i sestre, slijedili primjer Božjih crkvi u Isusu Kristu iz Judeje[b]. Trpjeli ste progonstva od svojih zemljaka kao što su i oni od Židova, 15 koji su ubili Isusa Krista i proroke, a i nas protjerali; koji ne udovoljavaju Bogu i suprotstavljaju se svim ljudima, 16 pokušavajući nas spriječiti u propovijedanju nežidovima, da bi se i oni mogli spasiti. Time su prevršili mjeru svojih grijeha i Božji je gnjev konačno pao na njih.
Ponovni susret
17 Što se nas tiče, braćo i sestre, razdvojeni smo od vas za kratko vrijeme; razdvojeni smo tijelom, ali u mislima smo s vama. Silno smo vas željeli vidjeti i to smo na sve načine nastojali postići. 18 Da, htjeli smo doći k vama. Ja, Pavao, pokušavao sam više puta, ali Sotona nas je spriječio u tome. 19 Uostalom, što je naša nada, naša radost i kruna našeg ponosa pred našim Gospodinom Isusom na dan njegovog dolaska? Niste li to vi? 20 Da, vi ste naša slava i naša radost!
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International