Poslanica Rimljanima 9

Knijga O Kristu

Bog je odabrao Izrael

9 U nazočnosti Kristovoj govorim istinu - ne lažem - a moja savjest i Sveti Duh potvrđuju da je ovo što govorim istina.

² Srce mi je ispunjeno silnom tugom i beskrajnom boli

³ zbog mojeg naroda, zbog moje židovske braće i sestara. Pristao bih biti zauvijek proklet - odsječen od Krista! - kad bi to njih moglo spasiti.

⁴ Oni su izabrani izraelski narod, izabrani da budu posebna Božja djeca. Bog im je objavio svoju slavu. Sklopio je s njima savez i dao im svoj Zakon. Imaju povlasticu da ga štuju i da primaju njegova divna obećanja.

⁵ Njihovi su preci bili veliki Božji ljudi, a i sam je Krist bio židov po tjelesnom podrijetlu. A on je Bog koji vlada nad svime i dostojan je vječne slave! Amen.

⁶ Zar je Bog prekršio svoja obećanja židovima? Nije. Jer su ta obećanja samo za one koji su uistinu židovi. No nije svatko tko je rođen u židovskoj obitelji pravi židov.

⁷ Sama činjenica da potječu od Abrahama ne čini ih pravom Abrahamovom djecom. Jer u Svetome pismu piše: 'Po Izaku će ti se nazivati potomstvo

⁸ To znači da nisu svi Abrahamovi tjelesni potomci ujedno i Božja djeca. Samo djeca obećanja su Božja djeca.

⁹ Jer Bog je obećao: 'Nagodinu ću opet doći i Sara će imati sina.'^[a]

¹⁰ Taj je sin bio naš predak Izak. Njegova žena Rebeka nosila je blizance.

¹¹ Ali prije nego što su rođeni, prije nego što su učinili išta dobro ili zlo, primila je poruku od Boga. Ta je poruka dokaz da Bog bira prema vlastitom naumu,

¹² a ne prema našim dobrim ili lošim djelima. Rekao joj je: 'Potomci tvojega starijeg sina služit će potomcima mlađega.'^[b]

¹³ Ili, riječima Svetoga pisma: 'Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.'^[c]

¹⁴ Zar je Bog bio nepravedan? Nipošto.

¹⁶ Zato ne ovisi o nama hoćemo li primiti Božje obećanje. Ne možemo ga dobiti svojom voljom ili teškim trudom. Bog će se smilovati kome bude htio.

¹⁷ U Svetome pismu piše da je Bog kazao faraonu: 'Postavio sam te za vladara zato da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime razglasi po svoj zemlji.'^[e]

¹⁸ Bog se dakle nekima smiluje samo zato što tako želi, a čini i da nekima srce otvrdne te da ga ne poslušaju.

¹⁹ Mogli biste pitati: 'Zašto onda Bog okrivljuje ljude da nisu poslušni? Ne postupaju li oni samo kako im je on odredio?'

²⁰ No nemojte tako govoriti. Tko ste vi, obični ljudi, da prigovarate Bogu? Zar da stvorenje pita stvoritelja: 'Zašto si me učinio ovakvim?'

²¹ Kada lončar od istoga grumena gline načini vrčeve, nema li pravo jedan od njih namijeniti plemenitoj, a drugi neplemenitoj uporabi?

²² Pa što ako je Bog, odabravši pokazati svoj gnjev i moć, s velikim strpljenjem podnosio one koji su izazvali njegov gnjev i bili spremni za uništenje?

²³ Što ako je to učinio kako bi onima kojima iskazuje milost i koje je unaprijed pripremio za slavu, pokazao bogatstvo svoje slave -

²⁴ pa tako i nama, koje je pozvao ne samo od židova već i od pogana.

Izraelova nevjera

³⁰ Što reći o svemu tome? Pogani su pred Bogom opravdani po vjeri iako nisu iskali pravednost.

³¹ A židovi koji su se toliko trudili opravdati pred Bogom ispunjavanjem Zakona nisu u tome uspjeli.

³² Zašto? Zato što su pokušavali pred Bogom postignuti pravednost ispunjavajući zakonske odredbe i čineći dobra djela, a ne vjerom. Spotaknuli su se o 'kamen spoticanja'.