Add parallel Print Page Options

U novosti Duha, a ne u stareži slova

Ili ne znate, braćo, jer govorim onima koji poznaju Zakon, da Zakon gospodari nad čovjekom samo dok on živi. Jer je udana žena vezana Zakonom dok joj muž živi. Umre li joj muž, ništetan je za nju Zakon u onom što se tiče muža. Dakle: dok joj muž još živi, zvat će se preljubnicom veže li se uz drugoga muža; ako joj pak muž umre, slobodna je od Zakona te nije preljubnica veže li se uz muža drugoga. Tako i vi, braćo moja, umrijeste Zakonu po tijelu Kristovu, da pripadnete drugomu, Onomu koji od mrtvih bi uskrišen, da bismo donijeli plod Bogu. Jer dok smo bili u tijelu, grješne su strasti, po Zakonu, djelovale u našim udovima, te smo donijeli plodove smrti. A sada, sa Zakonom ništetnim po nas umrijesmo onome što nas je sputavalo, tako da služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

Zakon i grijeh

Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Ipak, grijeh ne spoznadoh osim po Zakonu, jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: »Ne poželi!« Ali zgrabivši priliku grijeh je, po zapovijedi, proizveo u meni svaku požudu, jer je grijeh bez Zakona mrtav. Nekoć sam pak živio bez Zakona, ali kad dođe zapovijed, grijeh oživje, 10 a ja umrijeh, i nađe se da mi je na smrt ta zapovijed, koja je dana na život. 11 Jer me grijeh, zgrabivši priliku, po zapovijedi zavede i njome ubi. 12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. 13 Pa zar to dobro meni postade smrt? Nipošto! Nego grijeh, da bi se pokazao kao grijeh, po tom dobru uzrokuje mi smrt, da kroz zapovijed grijeh postane posvema grješan.

Zakon Božji i zakon grijeha

14 Znamo, naime, da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan kao rob grijehu. 15 Jer što radim, ne razumijem; ono, naime, što bih htio ne provodim, nego činim ono što mrzim. 16 Ako pak činim ono što ne bih htio, time se slažem sa Zakonom, da je dobar. 17 Onda pak to više ne radim ja, nego grijeh koji obitava u meni. 18 Jer znam da dobro ne obitava u meni, to jest u mojemu tijelu. Jer u meni je prisutno htjeti, ali nije i ostvarivati dobro. 19 Jer dobro što bih htio ne činim, nego zlo provodim, ono što ne bih htio. 20 No ako baš to činim što ne bih htio, više to ne radim ja, nego grijeh koji obitava u meni. 21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, zlo mi je na dohvatu. 22 Jer se radosno slažem sa Zakonom Božjim po nutarnjem čovjeku, 23 ali vidim drugi zakon u svojim udovima, koji vojuje protiv zakona mojega uma i zarobljuje me po zakonu grijeha koji je u mojim udovima. 24 Jadan li sam čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove? 25 Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Dakle, ja sam umom služim Zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grjehovnu.

Brak kao primjer

Braćo i sestre, vi poznajete Zakon. Vi, dakle, znate da je čovjek podložan Zakonu samo dok je živ. Na primjer, udana je žena po Zakonu vezana za svoga muža do kraja njegovog života, ali ako muž umre, ona više nije podložna bračnom zakonu. Ako se žena uda za drugoga muškarca dok je njezin muž živ, po Zakonu je kriva za preljub. No ako joj muž umre, ona je slobodna od bračnog zakona pa tako ne čini preljub ako se uda za drugoga čovjeka.

Braćo i sestre, vaš je stari čovjek umro za Zakon jer ste bili združeni s razapetim Kristom. Tako smo sada vezani za drugoga čovjeka, za onoga koji je ustao iz smrti, da bismo donijeli plodove Bogu. Prije, dok smo živjeli starim životom, nama su vladale grešne strasti koje je izazvao Zakon. One su nam donosile duhovnu smrt. Sada više nismo podložni Zakonu jer je naš stari život, zarobljen Zakonom, umro. Sad služimo Bogu na nov način Duha, a ne na stari način pisanih pravila.

Naša borba protiv grijeha

Što da kažemo? Znači li to da je Zakon isto što i grijeh? Naravno da ne! Ali ja ne bih znao što je grijeh da nije bilo Zakona. Na primjer, ne bih znao što znači željeti nešto što pripada drugome da u Zakonu ne piše: »Nemoj žudjeti za onim što pripada drugome.«[a] Grijeh je iskoristio priliku i tom zapovijedi izazvao u meni sve moguće nedolične želje jer grijeh bez Zakona nema nikakve snage. To je bilo vrijeme u kojem sam živio bez Zakona. Ali kada sam saznao za zapovijed Zakona, tada je grijeh počeo živjeti, 10 a ja sam umro. Zapovijed, koja mi je trebala donijeti život, donijela mi je smrt. 11 Grijeh je iskoristio priliku i prevario me. Iskoristio je zapovijed i ubio me njome.

12 Zakon je svet, a isto su tako i zapovijedi u njemu svete, pravedne i dobre. 13 Znači li to da mi je dobra stvar donijela smrt? Naravno da ne! Ali grijeh, da bi se pokazao grijehom, iskoristio je dobru stvar da bi mi prouzročio smrt. To pokazuje kako je grijeh loš—pomoću dobre zapovijedi može proizvesti još gori ishod.

Sukob u čovjeku

14 Znamo da je Zakon duhovan. No ja nisam duhovan i podložan sam grijehu kao njegov rob. 15 Ne razumijem što činim jer ne radim stvari koje želim, nego stvari koje mrzim. 16 Ako radim stvari koje ne želim, znači da se slažem da je Zakon dobar. 17 Zapravo, nisam ja taj koji radi te stvari, nego ih radi grijeh što živi u meni. 18 Da, znam da u meni, odnosno u mojoj tjelesnoj naravi, ne živi ništa dobro. Želja da radim dobro živi u meni, ali ne i sposobnost da činim dobro. 19 Ne činim dobro koje želim, nego činim zlo koje ne želim. 20 Ako činim zlo, a to ne želim, očito to ne činim ja, nego grijeh koji živi u meni.

21 Otkrio sam da djeluje ovaj zakon: kad želim činiti ono što je dobro, zlo je odmah tu. 22 U svome sam srcu oduševljen Božjim zakonom, 23 ali vidim da u mojem tijelu djeluje drugi zakon. On se suprotstavlja zakonu koji je u mom umu i ja postajem zarobljenik toga zakona grijeha koji djeluje u mojem tijelu. 24 Kako sam jadan! Tko će me spasiti od ovoga tijela koje je predodređeno za smrt? 25 Hvala Bogu za spasenje po našem Gospodinu Isusu Kristu!

U umu se, dakle, pokoravam Božjem zakonu, ali tjelesna narav čini da se pokoravam zakonu grijeha.

Footnotes

  1. 7,7 Citat iz Izl 20,17; Pnz 5,21.