Poslanica Rimljanima 7

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

U novosti Duha, a ne u stareži slova

7 Ili ne znate, braćo, jer govorim onima koji poznaju Zakon, da Zakon gospodari nad čovjekom samo dok on živi. ² Jer je udana žena vezana Zakonom dok joj muž živi. Umre li joj muž, ništetan je za nju Zakon u onom što se tiče muža. ³ Dakle: dok joj muž još živi, zvat će se preljubnicom veže li se uz drugoga muža; ako joj pak muž umre, slobodna je od Zakona te nije preljubnica veže li se uz muža drugoga. ⁴ Tako i vi, braćo moja, umrijeste Zakonu po tijelu Kristovu, da pripadnete drugomu, Onomu koji od mrtvih bi uskrišen, da bismo donijeli plod Bogu. ⁵ Jer dok smo bili u tijelu, grješne su strasti, po Zakonu, djelovale u našim udovima, te smo donijeli plodove smrti. ⁶ A sada, sa Zakonom ništetnim po nas umrijesmo onome što nas je sputavalo, tako da služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

Zakon i grijeh

⁷ Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Ipak, grijeh ne spoznadoh osim po Zakonu, jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: »Ne poželi!« ⁸ Ali zgrabivši priliku grijeh je, po zapovijedi, proizveo u meni svaku požudu, jer je grijeh bez Zakona mrtav. ⁹ Nekoć sam pak živio bez Zakona, ali kad dođe zapovijed, grijeh oživje, ¹⁰ a ja umrijeh, i nađe se da mi je na smrt ta zapovijed, koja je dana na život. ¹¹ Jer me grijeh, zgrabivši priliku, po zapovijedi zavede i njome ubi. ¹² Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. ¹³ Pa zar to dobro meni postade smrt? Nipošto! Nego grijeh, da bi se pokazao kao grijeh, po tom dobru uzrokuje mi smrt, da kroz zapovijed grijeh postane posvema grješan.

Zakon Božji i zakon grijeha

¹⁴ Znamo, naime, da je Zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan kao rob grijehu. ¹⁵ Jer što radim, ne razumijem; ono, naime, što bih htio ne provodim, nego činim ono što mrzim. ¹⁶ Ako pak činim ono što ne bih htio, time se slažem sa Zakonom, da je dobar. ¹⁷ Onda pak to više ne radim ja, nego grijeh koji obitava u meni. ¹⁸ Jer znam da dobro ne obitava u meni, to jest u mojemu tijelu. Jer u meni je prisutno htjeti, ali nije i ostvarivati dobro. ¹⁹ Jer dobro što bih htio ne činim, nego zlo provodim, ono što ne bih htio. ²⁰ No ako baš to činim što ne bih htio, više to ne radim ja, nego grijeh koji obitava u meni. ²¹ Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, zlo mi je na dohvatu. ²² Jer se radosno slažem sa Zakonom Božjim po nutarnjem čovjeku, ²³ ali vidim drugi zakon u svojim udovima, koji vojuje protiv zakona mojega uma i zarobljuje me po zakonu grijeha koji je u mojim udovima. ²⁴ Jadan li sam čovjek! Tko će me izbaviti od tijela smrti ove? ²⁵ Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Dakle, ja sam umom služim Zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grjehovnu.