Poslanica Rimljanima 4

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Abraham opravdan vjerom

4 Što ćemo dakle reći da je našao Abraham, praotac naš po tijelu?^{[a] 2} Jer da Abraham bi djelima opravdan, imao bi se čime dičiti, ali ne pred Bogom. ³ Ta što Pismo govori? »Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.« ⁴ A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu. ⁵ Onomu pak tko ne radi, nego vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se njegova uračunava u pravednost, ⁶ kao što i David opisuje blaženstvo čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:

⁹ Ovo dakle blaženstvo, je li samo za obrezanike, ili i za neobrezanike? Jer kažemo: »Uračuna se Abrahamu vjera u pravednost.« ¹⁰ Kako mu se dakle uračuna? Kad je bio u obrezanju ili u neobrezanju? Ne kad je bio u obrezanju, nego dok je bio u neobrezanju! ¹¹ I primi znak obrezanja kao pečat pravednosti po vjeri dok još bijaše u neobrezanju, da bude otac svih koji vjeruju, onih bez obrezanja, te da se i njima uračuna pravednost, ¹² i otac obrezanika, onih koji nisu samo obrezani nego i hode stopama vjere još neobrezanika, oca našega Abrahama. ¹³ Jer nije po Zakonu dano obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da će biti baštinik svijeta, nego po pravednosti vjere. ¹⁴ Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, onda je vjera prazna i obećanje ništetno. ¹⁵ Jer Zakon proizvodi gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. ¹⁶ Stoga iz vjere, da bude po milosti, te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne samo onome od Zakona nego i onome od vjere Abrahama, koji je otac svih nas. ¹⁷ Kao što je pisano: »Postavljam te ocem mnogih naroda«, pred Onim komu povjerova - Bogom koji oživljuje mrtve i poziva ne-bića da budu bića. ¹⁸ Protiv nade, u nadi, on povjerova - da postane otac mnogim narodima, prema onome što je rečeno: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« ¹⁹ Ne pokolebavši se u vjeri, promotri tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je oko stotinu godina - i zamrlost krila Sarina,^{[b] 20} i spram obećanju Božjem nije u nevjeri dvojio, nego ojača u vjeri davši slavu Bogu, ²¹ posvema uvjeren da On može učiniti ono što je obećao. ²² Zato mu se i uračuna u pravednost. ²³ No nije samo za njega zapisano: »Uračuna mu se«, ²⁴ nego i za nas kojima se ima uračunati, kao onima što vjeruju u Onoga koji uskrisi Isusa, Gospodina našega, od mrtvih, ²⁵ predana zbog naših prijestupa i uskrišena radi našeg opravdanja.