Poslanica Hebrejima 9
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
'Ovosvjetsko' bogoslužje
9 I onaj prvi je, dakako, imao bogoslužbene propise i Svetište, ali ovosvjetsko. 2 Jer Šator je bio uređen: prvi, u kojemu bijaše svijećnjak i stol i prinos kruhova, što se zove »Svetinja«; 3 a iza drugoga zastora bijaše Šator zvan »Svetinja nad svetinjama«, 4 sa zlatnim kadionim žrtvenikom i Kovčegom saveza optočenim zlatom sa svih strana, a u njemu zlatna posuda s manom i Aronov štap, što bješe procvao, i ploče Saveza; 5 a iznad njega kerubimi Slave zasjenjujući Pomirilište. O tome se ne može sada govoriti u pojedinostima.
6 Pošto je to tako uređeno, u prvi Šator stalno ulaze svećenici obavljati bogoslužje, 7 u drugi pak jednom godišnje samo velesvećenik, ali ne bez krvi koju prinosi za sebe i za propuste naroda. 8 Time Duh Sveti pokazuje da još nije postao vidljiv put u Svetinju sve dok je još prvi Šator imao svoje mjesto. 9 To je slika za sadašnje vrijeme, prema kojoj darovi i žrtve što se prinose ne mogu, što se savjesti tiče, učiniti savršenim bogoslužbenika - 10 sami tjelesni propisi, temeljeni na jelima i pilima i različnim pranjima, nametanim do vremena novoga poretka.
Velesvećenik Krist i vječno otkupljenje
11 Krist pak dođe kao Velesvećenik nastalih dobara, kroz veći i savršeniji Šator, ne rukom načinjen, to jest ne od ovoga stvorenja[a] 12 - i ne krvlju jaraca ni junaca, nego krvlju svojom uđe jednom zauvijek u Svetinju i pribavi vječno otkupljenje. 13 Jer ako krv jaraca i bikova i pepeo juničin, poškropljen po onečišćenima, posvećuje na tjelesnu čistoću, 14 koliko li će više krv Krista, koji po Duhu vječnome prinese sama sebe bez mane Bogu, očistiti savjest našu od mrtvih djela da služimo Bogu živomu.[b]
15 I stoga je on Posrednik novoga Saveza, pošto je nastupila smrt za otkupljenje prekršaja iz prijašnjeg Saveza da oni koji su pozvani prime obećanu vječnu baštinu. 16 Doista, gdje je posrijedi oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja, 17 jer je oporuka valjana tek nakon smrti, pa nikada i ne vrijedi dok oporučitelj živi.
18 Zato ni ona prva oporuka-Savez nije bila ustanovljena bez krvi. 19 Doista, pošto Mojsije priopći svemu narodu svaku zakonsku zapovijed, on uze krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te poškropi Knjigu i sav narod,[c] 20 govoreći: »Ovo je krv Saveza koji vam Bog odredi.« 21 A slično poškropi krvlju i Šator i sve bogoslužno posuđe. 22 I, po Zakonu, gotovo se sve čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oprosta. 23 Potrebno je dakle time čistiti slike onoga što je na nebesima, ali ono samo nebesko boljim žrtvama od tih. 24 Jer Krist ne uđe u rukom načinjenu Svetinju, preslik one istinske, nego - u samo nebo: da se sad pojavi pred Božjim licem za nas; 25 niti da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što velesvećenik ulazi u Svetinju svake godine s tuđom krvlju; 26 jer bi onda trebao trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Nego se pojavi sada, jednom na svršetku vjekova, žrtvom svojom poradi dokinuća grijeha. 27 I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga - sud, 28 tako i Krist: jednom bi prinesen da grijehe mnogih ponese, a drugi put će se - bez grijeha - ukazati na spasenje onima koji ga iščekuju.
Hebrejima 9
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Bogoštovlje Staroga saveza
9 I prvi je Savez imao odredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskom. 2 U tu je svrhu bio postavljen Sveti šator. U njegovom prvom dijelu nalazio se svijećnjak i stol s prinesenim kruhovima. Taj se dio zvao Svetinja. 3 Iza drugog zastora nalazio se prostor koji se zvao Svetinja nad svetinjama. 4 Tu se nalazio zlatni žrtvenik za kađenje tamjanom i Kovčeg saveza, sav optočen zlatom. Unutra su se nalazili zlatni vrč s manom, Aronov štap, koji je procvjetao, i kamene ploče Saveza. 5 Iznad njega stajala su krilata bića slave i zasjenjivala Pomirilište. No o tome sada nećemo detaljno govoriti.[a]
6 U takvom uređenju svećenici uvijek idu u prvi dio šatora i obavljaju Božju službu.[b] 7 No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja.[c] 8 Time Sveti Duh pokazuje da put u Svetinju nad svetinjama još nije otvoren sve dok postoji prvi dio šatora. 9 To nam je primjer za današnje vrijeme. To znači da prineseni darovi i žrtve nisu mogli učiniti savršenima srca štovatelja. 10 Žrtve i darovi obuhvaćali su samo hranu i piće te razna obredna pranja, a to su bila vanjska pravila koja su vrijedila do trenutka uvođenja Novoga saveza.[d]
Bogoštovlje Novoga saveza
11 No Krist je došao kao vrhovni svećenik onih dobara koje sada imamo. On je prošao veći i savršeniji šator koji nisu izgradile ljudske ruke i koji ne pripada ovome svijetu. 12 Krist se nije poslužio krvlju jaraca i junaca, već je u Svetinju nad svetinjama ušao jednom zauvijek vlastitom krvlju. Tako nam je pribavio vječno otkupljenje. 13 Krv jaraca i bikova te pepeo junica, poškropljeni po nečistima, mogli su nečiste ponovo učiniti čistima—ali samo tjelesno. 14 Koliko je onda Kristova krv učinkovitija! On je, po vječnom Duhu, ponudio samog sebe kao savršenu žrtvu Bogu. Njegova će krv očistiti naša srca od beskorisnih djela[e], da možemo služiti živome Bogu.
15 Zbog toga je Krist posrednik Novoga saveza. Kristova je smrt donijela slobodu od grijeha počinjenih pod zapovijedima prvog saveza. Stoga, sada oni koje je Bog pozvao mogu primiti u vječni posjed sve što im je bio obećao.
16 Gdje postoji oporuka, mora se utvrditi smrt onoga koji ju je napisao. 17 Oporuka stupa na snagu nakon smrti oporučitelja, a dok on živi, nema nikakvu snagu. 18 Zato je bila potrebna krv da bi i prvi savez stupio na snagu. 19 Nakon što je objavio narodu zapovijedi Zakona, Mojsije je uzeo krv junaca i jaraca te vodu, crvenu vunu i izop pa poškropio sâm Zakon i sav narod. 20 Rekao je: »Ovo je krv koja čini djelotvornim Savez što vam je Bog zapovjedio da ga slijedite.«[f] 21 Na isti je način poškropio Sveti šator i sve predmete koji se upotrebljavaju u bogoslužju. 22 Prema Zakonu, gotovo sve mora biti očišćeno krvlju, a bez prolijevanja krvi, nema oproštenja.
Kristova žrtva briše grijehe
23 Bilo je, dakle, potrebno da se preslike nebeske stvarnosti očiste ovim žrtvama. No sama nebeska stvarnost mora se čistiti boljim žrtvama od ovih. 24 Krist, naime, nije ušao u presliku prave Svetinje nad svetinjama, načinjenu ljudskim rukama, nego u samo Nebo, da se umjesto nas pojavi pred Bogom.
25 On nije ušao onamo da uvijek iznova prinosi samoga sebe, kao što vrhovni svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama s tuđom krvlju. 26 U tom bi slučaju Krist morao trpjeti mnogo puta od stvaranja svijeta. No Krist se pojavio sada, na kraju vremena, da jednom zauvijek svojom žrtvom ukloni grijeh. 27 Ljudi umiru samo jednom, a tada dolazi sud. 28 Tako je i Krist bio prinesen kao žrtva samo jednom, da ponese grijehe mnogih. Krist će doći drugi put, ne da izbriše grijeh, nego da donese spasenje onima koji ga čekaju.
Footnotes
- 9,5 Za opis Svetog šatora i njegovih predmeta, vidi Izl 25–27.
- 9,6 Za svećeničku službu unutar Starog saveza, vidi knjigu Levitskog zakonika.
- 9,7 Za službu vrhovnog svećenika u Starom savezu, vidi Lev 16.
- 9,10 Za opis žrtava i darova unutar Starog saveza, vidi Lev 1–7.
- 9,14 beskorisna djela Ili: »djela koja vode u smrt«.
- 9,20 Citat iz Izl 24,8.
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International