Add parallel Print Page Options

Zato ostavimo početnički nauk o Kristu kako bismo k zrelosti krenuli, ne postavljajući ponovno temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjera u Boga, nauk o krštenjima, polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud. I to ćemo učiniti, samo ako Bog dopusti.

Jer nemoguće je da se oni, koji su jednom prosvijetljeni, i okusili nebeski dar, i postali sudionici Duha Svetoga, i okusili dobru riječ Božju i sile budućega svijeta, a otpali, ponovno obnove na obraćenje, kad sami iznova razapinju Sina Božjega i ruglu ga izlažu. Jer zemlja koja se natopi kišom što na nju često pada, i rađa bilje korisno onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga; a ona što donosi trnje i drač odbačena je i blizu prokletstvu; u vatri joj svršetak.

Premda tako govorimo, ipak smo uvjereni za vas, ljubljeni, u bolje, u ono što je na spasenje. 10 Jer Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav koju iskazaste njegovu imenu, posluživši i poslužujući svetima. 11 Želimo pak da svaki od vas pokazuje tu istu revnost, za ispunjenje nade, sve do svršetka; 12 da ne budete lijeni, nego nasljedovatelji onih koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja.

Držati se ponuđene nade

13 Bog doista, davši obećanje Abrahamu, budući da se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom, 14 govoreći: »Blagoslivljajući te - zaista ću te blagosloviti, i umnažajući te - umnožiti.« 15 I tako, strpivši se, stekao je obećanje. 16 Jer ljudi se zaklinju onim tko je veći i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svakoj prepirci. 17 Tako i Bog, hoteći baštinicima obećanja izobilnije pokazati nepromjenljivost svoje odluke, zajamči je zakletvom, 18 kako bismo tim dvjema nepromjenljivim stvarima - u kojima je nemoguće da bi Bog lagao - mi koji smo mu pribjegli imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. 19 Nju imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost, iza zastora, 20 gdje je Isus kao preteča ušao za nas, postavši zauvijek Velesvećenik po redu Melkisedekovu.

Stoga, ostavimo za sobom osnovno učenje o Kristu i okrenimo se zrelosti, ne vraćajući se na početak. Počeli smo tako što smo se okrenuli od beskorisnih djela[a] i povjerovali Bogu. Primili smo pouku o uranjanjima, polaganju ruku, uskrsnuću mrtvih i vječnom sudu. To ćemo i učiniti uz Božje dopuštenje.

Ima onih koji su upoznali vjeru pa je napustili. Bili su prosvijetljeni, okusili su nebeski dar i primili Svetog Duha. Iskusili su dobrotu Božje riječi i snagu novog svijeta koji dolazi, a zatim otpali od vjere. Oni se ne mogu obnoviti da se obrate jer ponovo razapinju Božjega Sina za sebe i javno ga sramote.

Zemlja, koju natapa kiša što često na nju pada i daje urod, korisna je onima koji je obrađuju i prima Božji blagoslov. No zemlja koja rađa trnje i korov, bezvrijedna je i prijeti joj prokletstvo. Bit će uništena u vatri.

Iako ovako govorimo, dragi prijatelji, za vas smo sigurni da vas čeka bolje, ono što ide uz spasenje. 10 Uistinu, Bog nije nepravedan pa da zaboravi vaša prošla i sadašnja djela i ljubav koju ste pokazali prema njemu pomažući onima koji su njegovi. 11 No mi želimo da svatko od vas pokaže istu revnost do samoga kraja, kako biste doživjeli ispunjenje nade. 12 Ne želimo da postanete lijeni, već, naprotiv, da oponašate one koji vjerom i strpljivošću primaju Božja obećanja.

Sigurnost Božjeg obećanja

13 Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. 14 Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.«[b] 15 I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog.

16 Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. 17 Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. 18 Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. 19 Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. 20 Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.

Footnotes

  1. 6,1 beskorisna djela Ili: »djela koja vode u smrt«.
  2. 6,14 Citat iz Post 22,17.