5 Jer svaki velesvećenik, od ljudi izuzet, za ljude se postavlja u odnosu na ono Božje, kako bi prinosio darove i žrtve za grijehe; ² koji će primjereno moći suosjećati s onima koji su u neznanju i lutaju, jer je i sam pritiješnjen slabošću. ³ I zbog toga mora, kako za narod, tako i za sebe prinositi žrtve za grijehe. ⁴ I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego biva pozvan od Boga, baš kao i Aron. ⁵ Tako ni Krist ne proslavi samoga sebe postavši Velesvećenik, nego Onaj koji mu reče: »Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio«, ⁶ kao što i na drugome mjestu govori: »Ti si svećenik zauvijek, po redu Melkisedekovu.« ⁷ On je u danima dok bijaše u tijelu sa silnim vapajem i suzama prinosio molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti; i bi uslišan zbog svoje bogobojaznosti. ⁸ Premda je Sin, iz onoga u čem se izmuči, poslušnosti se nauči. ⁹ Pošto bi priveden k savršenstvu, svima koji ga slušaju postade izvorište vječnoga spasenja ¹⁰ - od Boga proglašen Velesvećenik po redu Melkisedekovu.

Za zrele je tvrda hrana

¹¹ O tome nam je mnogo riječi progovoriti, a teško je to iskazati jer vam uši ne primaju. ¹² Jer premda biste trebali nakon toliko vremena biti učitelji, ponovno vas treba poučavati početničkim počelima besjeda Božjih. I postadoste takvi da vam treba mlijeka, a ne tvrde hrane. ¹³ Ta tko god je još na mlijeku nevičan je nauku pravednosti, jer je djetešce. ¹⁴ A za zrele je tvrda hrana, za one što navikom stekoše izvježbana osjetila za razlučivanje dobra i zla.