Poslanica Hebrejima 2

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Ne zanemariti spasenje

2 Stoga nam treba da se još više priklanjamo uz ono što smo čuli, kako se od toga ne bismo udaljili. ² Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila valjana te je svaki prekršaj i neposluh primio pravičnu naknadu, ³ kako li ćemo umaknuti mi ako zanemarimo toliko spasenje; ono što ga najprije poče navješćivati Gospodin, koje nam potvrdiše oni koji su ga čuli, ⁴ a Bog ga suposvjedoči znamenjima, čudesima te različnim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.

Isus - slavom i čašću ovjenčan

⁵ Jer nije anđelima podložio budući svijet o kojemu govorimo. ⁶ Netko pak negdje posvjedoči, rekavši:

Time, doista, što mu sve pÖdloži, ništa mu ne ostavi nepodložena. Sad pak još ne vidimo da mu je sve podloženo, ⁹ ali Njega, koji je bio učinjen zamalo manjim od anđela, Isusa, vidimo - zbog trpnje smrti - slavom i čašću ovjenčana, kako bi milošću Božjom, za svakoga, okusio smrt. ¹⁰ Jer dolikovalo je Njemu - radi koga je sve i po kome je sve, kako bi mnoge sinove priveo k slavi - učiniti savršenim po patnjama Začetnika njihova spasenja. ¹¹ Jer i posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga. Zbog toga se i ne stidi zvati ih braćom, ¹² govoreći:

¹³ I opet:

I opet:

¹⁴ Sad, budući da ta djeca imaju zajedničku krv i meso, tako u tome i on postade dionikom, kako bi smrću uništio onoga koji ima vlast smrti, to jest đavla, ¹⁵ i oslobodio one koji zbog straha od smrti cijeloga života bijahu podložni ropstvu. ¹⁶ Ta ne zauzima se, dakako, za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. ¹⁷ Zato je trebalo da u svemu bude sličan braći, kako bi bio milosrdan i vjeran Velesvećenik u onome što se tiče Boga, da bi okajavao grijehe naroda. ¹⁸ Jer u čemu je sam trpio i bio iskušan, može i pomoći iskušavanima.