Add parallel Print Page Options

Isusova smrt

(Mk 15,33-41; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30)

45 Od podneva pa do tri sata po cijeloj je zemlji zavladala tama. 46 Oko tri sata Isus je povikao jakim glasom: »Eli, Eli! Lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?«[a]

47 To su čuli neki koji su ondje stajali pa su rekli: »Zove Iliju[b]

48 Jedan od njih odmah je otrčao, uzeo spužvu, natopio je octom te je stavio na štap i ponudio Isusu da pije. 49 A ostali su govorili: »Stani da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«

50 Isus je još jednom povikao jakim glasom, a potom je izdahnuo[c].

51 Istoga se trena zastor u Hramu razderao popola, od vrha do dna. Zemlja se potresla, a stijene su se raspucale. 52 Grobovi su se otvorili i uskrsla su tijela mnogih umrlih Božjih ljudi. 53 Nakon Isusovog uskrsnuća izašli su iz grobova i otišli u Sveti Grad[d] te se pokazali mnogima.

54 Kad su časnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i ostale događaje, jako su se prestrašili i rekli: »Ovaj je zaista bio Božji Sin!«

55 Tamo su bile i mnoge žene koje su sve to izdaleka promatrale. Pratile su Isusa još iz Galileje i služile mu. 56 Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova te majka Zebedejevih sinova[e].

Read full chapter

Footnotes

  1. 27,46 Citat iz Ps 22,1.
  2. 27,47 Zove Iliju »Moj Bože« (na hebrejskom »Eli«, a na aramejskom »Eloi«) zvučalo je poput imena »Ilija« koji je bio poznati Božji prorok.
  3. 27,50 izdahnuo Doslovno: »ispustio duh«.
  4. 27,53 Sveti Grad Jeruzalem.
  5. 27,56 majka Zebedejevih sinova Jakovljeva i Ivanova majka.

Isusova smrt

45 Od šestoga sata nastade tama po svoj zemlji - do devetoga sata. 46 O devetomu satu Isus povika jakim glasom: »Eli, eli, lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 47 A neki od onih što su ondje stajali, čuvši to, govorili su: »Ovaj zove Iliju.« 48 I odmah jedan od njih otrča, uze spužvu, natopi je octom pa je nataknu na trsku te mu je davao da pije. 49 A ostali su govorili: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«

50 A Isus opet povika jakim glasom i ispusti duh.

51 I gle, hramski se zastor razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese i stijene raspuknuše, 52 i grobovi se otvoriše, i mnoga tjelesa svetih pokojnika bjehu uskrišena 53 te, izašavši iz grobova poslije njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti grad i mnogima se pokazaše. 54 A kad stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se dogodi, prestrašiše se veoma te rekoše: »Ovaj uistinu bijaše Sin Božji!«

55 A ondje, izdaleka promatrajući, bijahu mnoge žene koje su Isusa slijedile iz Galileje poslužujući mu. 56 Među njima bijaše Marija Magdalena, i Marija Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

Read full chapter