Evanđelje po Marku 9
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
9 I govorio im je: »Zaista, kažem vam: neki među ovima što su ovdje zasigurno neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.«
Preobraženje
2 I poslije šest dana uzme Isus sa sobom Petra i Jakova i Ivana, te ih povede na visoku goru, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3 Njegove haljine postadoše sjajne, vrlo bijele - tako da ih ni jedan bjelilac na zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti.[a] 4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem, koji bijahu razgovarali s Isusom. 5 Tada Petar stade govoriti Isusu: »Rabbi, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: tebi jednu, i Mosiju jednu, i Iliji jednu.« 6 Nije, doista, znao što da kaže, jer su bili vrlo prestrašeni. 7 I pojavi se oblak koji ih je zasjenjivao, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Njega slušajte!« 8 I odmah, obazrevši se unaokolo, nikoga više ne vidješe sa sobom do Isusa sama.
9 Dok su silazili s gore, on im zapovjedi da nikomu ne kazuju što su vidjeli, sve dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. 10 I održaše tu riječ među sobom, pitajući se što znači to »od mrtvih ustati«. 11 Tada ga upitaju: »Zašto pismoznanci govore da najprije treba doći Ilija?« 12 A on im reče: »Ilija će, doduše, doći najprije i sve obnoviti. A kako je onda pisano da će Sin Čovječji mnogo trpjeti i biti prezren? 13 Ali kažem vam da je Ilija već došao i učiniše mu što su htjeli, kao što je o njemu i pisano.«
Padavičar
14 Kad se vratiše k učenicima, ugledaše oko njih veliko mnoštvo i pismoznance gdje s njima raspravljaju. 15 I odmah sve ono mnoštvo ugledavši ga iznenadi se; pa pohrliše da ga pozdrave. 16 On ih upita: »O čemu to raspravljate s njima?« 17 A jedan iz mnoštva odgovori: »Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina koji ima duha nijemoga. 18 Gdje ga god zgrabi, baca ga, a on se pjeni, škripi zubima i koči se. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, no ne mogoše.« 19 Tada im on odgovori: »O naraštaju nevjerni! Dokle ću još s vama biti? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!«
20 I dovedoše ga k njemu. I ugledavši ga, duh odmah potrese dječaka te se on padnuvši na zemlju valjao pjeneći. 21 Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« A on reče: »Od djetinjstva. 22 I često ga baci u vatru i u vodu da ga pogubi. Nego, ako možeš što, pomozi nam, imaj prema nama samilosti!« 23 A Isus mu reče: »Što 'ako možeš?' Sve je moguće onomu tko vjeruje!« 24 Djetetov otac odmah povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«[b]
25 Vidjevši pak Isus da se mnoštvo odasvud strčava, zaprijeti duhu nečistomu, govoreći: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam: izađi iz njega i više ne ulazi u nj!« 26 Taj onda povika i snažno ga potrese, te izađe. Dječak tada postade kao mrtav, tako da su mnogi rekli da je umro. 27 A Isus, uhvativši ga za ruku, podignu ga i on ustade. 28 Kad Isus uđe u kuću, njegovi ga učenici zapitaše nasamo: »Kako da ga mi nismo mogli izagnati?« 29 Nato im reče: »Ta se vrsta ničim ne može izagnati osim molitvom.«[c]
Drugi navještaj muke i uskrsnuća
30 Kad otiđoše odande, prolazili su kroz Galileju. On nije htio da to itko dozna, 31 jer je poučavao svoje učenike. Govorio im je: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima i oni će ga ubiti, ali će on, ubijen, poslije tri dana ustati.« 32 Ali oni nisu razumijevali te besjede, a bojali su se pitati ga.
Najveći u kraljevstvu Božjem
33 I dođoše u Kafarnaum. Kad su se našli u kući, on ih upita: »O čemu ste to raspravljali putem?« 34 A oni su šutjeli, jer su se putem među sobom sporili tko je najveći. 35 Sjednuvši, dozove Dvanaestoricu i reče im: »Hoće li tko biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.« 36 I uze malo dijete, stavi ga usred njih te, zagrlivši ga, reče im: 37 »Tko god u moje ime primi jedno ovakvo malo dijete, mene prima; a tko god mene prima, ne prima mene, nego Onoga koji je mene poslao.«
Tko nije protiv nas, za nas je
38 Kaza mu Ivan: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zle duhove i mi smo mu branili, jer nas ne slijedi.« 39 A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nema nijednoga tko bi učinio silno djelo u moje ime, i onda me ubrzo mogao pogrditi. 40 Tko, naime, nije protiv nas, za nas je.
41 Tko vas, doista, napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, zasigurno mu neće propasti plaća.«
Sablazan
42 »A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, daleko bi mu bolje bilo da sa žrvnjem koji magare okreće, obješenim o svojemu vratu, bude bačen u more.[d] 43 Ako te tvoja ruka sablažnjuje, odsijeci je; bolje ti je sakatu ući u život nego s objema rukama otići u pakao, u oganj neugasivi. (44) [e] 45 I ako te tvoja noga sablažnjuje, odsijeci je; bolje ti je hromu ući u život nego da te s objema nogama bace u pakao. (46) [f] 47 I ako te tvoje oko sablažnjuje, izvadi ga; bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego da te s oba oka u pakao bace, 48 gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. 49 Jer, svatko će biti ognjem osoljen.[g]
50 Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete je začiniti? Imajte sol u sebi i budite u miru jedni s drugima.«
Footnotes
- Mk 9,3 Neki rukopisi donose inačicu: »Njegove haljine postadoše sjajne, vrlo bijele, poput snijega - kako ih ni jedan bjelilac na zemlji ne bi mogao izbijeliti.«
- Mk 9,24 Ispred »povika«, neki rukopisi dodaju: »u suzama«.
- Mk 9,29 Neki rukopisi iza »molitvom« dodaju: »i postom«.
- Mk 9,42 »u mene« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
- Mk 9,44 Neki rukopisi dodaju tekst koji pojedini prijevodi umeću u redak 44, »gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.« Usp. Mk 9,46.48.
- Mk 9,46 Neki rukopisi dodaju tekst koji pojedini prijevodi umeću u redak 46, »gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.« Usp. Mk 9,44.48.
- Mk 9,49 Neki rukopisi dodaju: »i svaka će žrtva biti solju posoljena«.
Marko 9
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
9 Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.«
Isus s Mojsijem i Ilijom
(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)
2 Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. 3 Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac[a] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. 4 Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.
5 Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« 6 Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.
7 Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«
8 Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.
9 Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.
10 Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« 11 Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«
12 Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? 13 Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«
Isus ozdravlja opsjednutog dječaka
(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)
14 Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. 15 Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.
16 Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«
17 Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. 18 Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«
19 Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«
20 Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.
21 Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«
Otac je rekao: »Od djetinjstva. 22 Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«
23 Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«
24 Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«
25 Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«
26 Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« 27 A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. 28 Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«
29 A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom[b].«
Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću
(Mt 17,22-23; Lk 9,43b-45)
30 Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je 31 želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« 32 No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.
Tko je najveći?
(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)
33 Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« 34 Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.
35 Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«
36 Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: 37 »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime—mene prihvaća. A tko prihvaća mene—ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«
Tko nije protiv nas, taj je za nas
(Lk 9,49-50)
38 Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«
39 Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. 40 Tko nije protiv nas, taj je za nas. 41 Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu—dobit će svoju nagradu.«
Navođenje na grijeh
(Mt 18,6-9; Lk 17,1-2)
42 »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen[c] oko vrata i bace ga u more. 43 Ako vas ruka navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. 44 [d] 45 Ako vas noga navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. 46 [e] 47 Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. 48 Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’[f] 49 Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.
50 Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli[g] i živite u miru jedni s drugima.«
Footnotes
- 9,3 bjelilac Onaj koji izbjeljuje tkaninu.
- 9,29 Neki starogrčki rukopisi dodaju »i postom«.
- 9,42 mlinski kamen Veliki okrugli kamen pomoću kojeg se usitnjavalo zrnje žitarica. Bio je toliko težak da su ga okretale velike radne životinje.
- 9,44 Neki starogrčki rukopisi dodaju 44. redak, koji je isti kao 48.
- 9,46 Neki starogrčki rukopisi dodaju 46. redak, koji je isti kao 48.
- 9,48 Citat iz Iz 66,24.
- 9,50 Budite poput soli Doslovno: »imajte slanosti u sebi.«
Mark 9
New International Version
9 And he said to them, “Truly I tell you, some who are standing here will not taste death before they see that the kingdom of God has come(A) with power.”(B)
The Transfiguration(C)(D)
2 After six days Jesus took Peter, James and John(E) with him and led them up a high mountain, where they were all alone. There he was transfigured before them. 3 His clothes became dazzling white,(F) whiter than anyone in the world could bleach them. 4 And there appeared before them Elijah and Moses, who were talking with Jesus.
5 Peter said to Jesus, “Rabbi,(G) it is good for us to be here. Let us put up three shelters—one for you, one for Moses and one for Elijah.” 6 (He did not know what to say, they were so frightened.)
7 Then a cloud appeared and covered them, and a voice came from the cloud:(H) “This is my Son, whom I love. Listen to him!”(I)
8 Suddenly, when they looked around, they no longer saw anyone with them except Jesus.
9 As they were coming down the mountain, Jesus gave them orders not to tell anyone(J) what they had seen until the Son of Man(K) had risen from the dead. 10 They kept the matter to themselves, discussing what “rising from the dead” meant.
11 And they asked him, “Why do the teachers of the law say that Elijah must come first?”
12 Jesus replied, “To be sure, Elijah does come first, and restores all things. Why then is it written that the Son of Man(L) must suffer much(M) and be rejected?(N) 13 But I tell you, Elijah has come,(O) and they have done to him everything they wished, just as it is written about him.”
Jesus Heals a Boy Possessed by an Impure Spirit(P)
14 When they came to the other disciples, they saw a large crowd around them and the teachers of the law arguing with them. 15 As soon as all the people saw Jesus, they were overwhelmed with wonder and ran to greet him.
16 “What are you arguing with them about?” he asked.
17 A man in the crowd answered, “Teacher, I brought you my son, who is possessed by a spirit that has robbed him of speech. 18 Whenever it seizes him, it throws him to the ground. He foams at the mouth, gnashes his teeth and becomes rigid. I asked your disciples to drive out the spirit, but they could not.”
19 “You unbelieving generation,” Jesus replied, “how long shall I stay with you? How long shall I put up with you? Bring the boy to me.”
20 So they brought him. When the spirit saw Jesus, it immediately threw the boy into a convulsion. He fell to the ground and rolled around, foaming at the mouth.(Q)
21 Jesus asked the boy’s father, “How long has he been like this?”
“From childhood,” he answered. 22 “It has often thrown him into fire or water to kill him. But if you can do anything, take pity on us and help us.”
23 “‘If you can’?” said Jesus. “Everything is possible for one who believes.”(R)
24 Immediately the boy’s father exclaimed, “I do believe; help me overcome my unbelief!”
25 When Jesus saw that a crowd was running to the scene,(S) he rebuked the impure spirit. “You deaf and mute spirit,” he said, “I command you, come out of him and never enter him again.”
26 The spirit shrieked, convulsed him violently and came out. The boy looked so much like a corpse that many said, “He’s dead.” 27 But Jesus took him by the hand and lifted him to his feet, and he stood up.
28 After Jesus had gone indoors, his disciples asked him privately,(T) “Why couldn’t we drive it out?”
29 He replied, “This kind can come out only by prayer.[a]”
Jesus Predicts His Death a Second Time(U)
30 They left that place and passed through Galilee. Jesus did not want anyone to know where they were, 31 because he was teaching his disciples. He said to them, “The Son of Man(V) is going to be delivered into the hands of men. They will kill him,(W) and after three days(X) he will rise.”(Y) 32 But they did not understand what he meant(Z) and were afraid to ask him about it.
33 They came to Capernaum.(AA) When he was in the house,(AB) he asked them, “What were you arguing about on the road?” 34 But they kept quiet because on the way they had argued about who was the greatest.(AC)
35 Sitting down, Jesus called the Twelve and said, “Anyone who wants to be first must be the very last, and the servant of all.”(AD)
36 He took a little child whom he placed among them. Taking the child in his arms,(AE) he said to them, 37 “Whoever welcomes one of these little children in my name welcomes me; and whoever welcomes me does not welcome me but the one who sent me.”(AF)
Whoever Is Not Against Us Is for Us(AG)
38 “Teacher,” said John, “we saw someone driving out demons in your name and we told him to stop, because he was not one of us.”(AH)
39 “Do not stop him,” Jesus said. “For no one who does a miracle in my name can in the next moment say anything bad about me, 40 for whoever is not against us is for us.(AI) 41 Truly I tell you, anyone who gives you a cup of water in my name because you belong to the Messiah will certainly not lose their reward.(AJ)
Causing to Stumble
42 “If anyone causes one of these little ones—those who believe in me—to stumble,(AK) it would be better for them if a large millstone were hung around their neck and they were thrown into the sea.(AL) 43 If your hand causes you to stumble,(AM) cut it off. It is better for you to enter life maimed than with two hands to go into hell,(AN) where the fire never goes out.(AO) [44] [b] 45 And if your foot causes you to stumble,(AP) cut it off. It is better for you to enter life crippled than to have two feet and be thrown into hell.(AQ) [46] [c] 47 And if your eye causes you to stumble,(AR) pluck it out. It is better for you to enter the kingdom of God with one eye than to have two eyes and be thrown into hell,(AS) 48 where
49 Everyone will be salted(AU) with fire.
50 “Salt is good, but if it loses its saltiness, how can you make it salty again?(AV) Have salt among yourselves,(AW) and be at peace with each other.”(AX)
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International
Holy Bible, New International Version®, NIV® Copyright ©1973, 1978, 1984, 2011 by Biblica, Inc.® Used by permission. All rights reserved worldwide.
NIV Reverse Interlinear Bible: English to Hebrew and English to Greek. Copyright © 2019 by Zondervan.