Add parallel Print Page Options

Prispodoba o sijaču

I opet stade poučavati kraj mora. I okupi se oko njega silno mnoštvo tako da on uđe u lađicu i sjede, na moru, dok sve ono mnoštvo bijaše na kopnu, uz more. Poučavao ih je mnogočem u prispodobama. U svojoj im je pouci govorio:

»Poslušajte! Gle, izađe sijač sijati. I dok je sijao, neko zrno pade kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga. A neko pade na kamenito tlo, gdje nije imalo dovoljno zemlje; i odmah izniknu, jer nije imalo duboke zemlje. I kad sunce ogranu, sagorje; pa kako nije imalo korijena, usahnu. Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga, te roda ne donese. A neko pade u dobru zemlju te je davalo rod, rastući i razvijajući se, te donosilo: jedan tridesetostruko, jedan šezdesetostruko i jedan stostruko.« Potom reče: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

O prispodobama

10 Kad bijaše nasamo, stadoše ga oni oko njega, zajedno s Dvanaestoricom, zapitkivati o prispodobama. 11 I govorio im je: »Vama je dana tajna kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama, 12 da 'gledajući gledaju i ne vide, i slušajući slušaju i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se oprosti'.«

Tumačenje prispodobe o sijaču

13 I reče im: »Zar ne shvaćate ovu prispodobu? A kako ćete onda sve druge prispodobe razumjeti?

14 Sijač sije Riječ. 15 Oni kraj puta gdje je Riječ posijana oni su kojima, tek što čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njima posijanu. 16 A oni posijani na kamenito tlo, kad čuju Riječ, odmah je s radošću primaju, 17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Čim dođe nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. 18 Drugi su opet posijani u trnje. To su oni koji čuju Riječ, 19 ali se brige ovoga svijeta, varljivost bogatstva i požude za svime ostalim uvuku i Riječ uguše, te ona ostaje bez roda. 20 A posijani na dobru zemlju oni su koji slušaju Riječ i primaju je te donose rod: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.«

Svjetiljka

21 I govorio im je: »Donosi li se svjetiljka da se stavi pod posudu ili pod postelju? Ili da se stavi na svijećnjak? 22 Jer ništa nije skriveno što se ne bi očitovalo, niti je što tajno što se ne bi objelodanilo. 23 Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

Mjera

24 I govorio im je: »Pazite što slušate! Mjerom kojom mjerite, mjerit će se i vama, i nadodat će vam se. 25 Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«

Sjeme

26 I govorio im je: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. 27 Spavao on ili ustajao, noću i danju, sjeme niče i raste, a da on ne zna kako. 28 Zemlja sama po sebi donosi rod; najprije vlat, zatim klas, zatim puno žito u klasu. 29 A kad rod dozri, on odmah primakne srp, jer prispjela je žetva.«

Zrno gorušično

30 I govorio je: »Čemu bismo rekli da je nalik kraljevstvo Božje, ili kojom bismo ga prispodobom iznijeli? 31 Ono je kao zrno gorušično, što je, kad se sije u zemlju, najmanje od sveg sjemenja na zemlji, 32 ali jednom posijano, uzraste i postane veće od svega povrća, i potjera velike grane tako da se u njegovu hladu gnijezde ptice nebeske.«

Zavšetak o prispodobama

33 I mnogim takvim prispodobama navješćivao im je Riječ, koliko su već mogli slušati. 34 Bez prispodobe im nije govorio, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Oluja na moru

35 Istoga dana, kad se večer spustila, reče im: »Prijeđimo na drugu obalu.« 36 Oni otpustiše mnoštvo i povezu ga tako kako se već zatekao, u lađici. A pratile su ga i druge lađice. 37 Iznenada nastane jaka oluja s vihorom, i valovi su navaljivali na lađicu tako da su je već gotovo napunili. 38 A on bijaše na krmi gdje je spavao na uzglavlju. Probude ga i reknu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« 39 I probudivši se, priprijeti vjetru i reče moru: »Utišaj se! Umukni!« I utihnu vjetar te nastade velika utiha. 40 I reče im: »Zašto ste strašljivi? Zar još nemate vjere?«[a] 41 I veoma se prestrašiše te su govorili jedni drugima: »Tko li je dakle ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«

Footnotes

  1. Mk 4,40 Neki rukopisi imaju: »Kako to da nemate vjere?«

Prispodoba o sijaču

Isus opet počne poučavati na obali jezera. K njemu nagrne toliko ljudi da je ušao u lađicu na jezeru, sjeo u nju i odande propovijedao, a sve je mnoštvo ostalo na obali.

Zatim stane poučavati ljude brojnim prispodobama. Evo jedne od njih:

'Slušajte! Neki je ratar sijao sjeme.

Dok ga je sijao po polju, nešto sjemena padne na stazu. Dođu ptice i pozobaju ga.

Dio sjemena padne na kamenito tlo, gdje je zemlja bila plitka. Ono odmah nikne jer je zemlja bila plitka,

ali ubrzo i usahne pod jakim suncem i osuši se jer se korijenje u plitkoj zemlji nije razvilo.

Dio sjemena padne među trnje koje naraste i uguši ga, tako da nije donijelo roda.

Ali dio sjemena padne i u plodnu zemlju i donese trideseterostruk, šezdeseterostruk, a neka čak i stostruk urod.

Slušajte, kad već imate uši!'

10 Kad je Isus poslije ostao sam s Dvanaestoricom i s drugima koji su ga slijedili, upitaju ga o značenju te prispodobe.

11 On im odgovori: 'Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božjemu kraljevstvu. A ostalima, koji su vani, govorim u prispodobama.

12 Kao što piše u Svetome pismu:
    Slušat će moje riječi,
            ali ih neće razumjeti;
    gledat će moja djela,
            ali neće dokučiti njihova značenja.
    Neće se odvratiti od svojih grijeha
            niti će im biti oprošteno.[a]

13 Ali ako ne možete razumjeti tu jednostavnu priču, kako ćete uopće razumjeti prispodobe?

14 Sijač o kojemu sam govorio svatko je onaj tko u ljudska srca sije Božju riječ.

15 Sjeme na tvrdu tlu jesu oni koji čuju Riječ, ali odmah dođe Sotona i odnese tu Riječ u njih posijanu.

16 Kamenito tlo srca su onih koji čuju Riječ i radosno ju prihvate,

17 ali nemaju dubokog korijena. Dođu li nevolje ili progonstvo zbog Riječi, odmah podlegnu.

18 Trnovito tlo srca su ljudi koji čuju Riječ i prihvate ju,

19 ali tjeskobne brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i požuda za svime ostalime ubrzo uguše sjeme i ono ostane bez roda.

20 Dobro tlo srce je čovjeka koji sluša Riječ, razumije ju i donosi rod - trideseterostruko, šezdeseterostruko ili čak stostruko veći od posijanoga.'

Prispodoba o svjetiljci

21 Zatim ih upita: 'Kada upalite svjetiljku, stavljate li ju pod košaru ili pod postelju da prigušite svjetlost? Nipošto! Stavljate ju na vidljivo mjesto.

22 Sve ono što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo.

23 Slušajte, kad već imate uši!

24 I nastojte svakako pozorno slušati. Kad budete tako činili, bolje ćete razumjeti što vam govorim.

25 Ljudima koji žive po Božjoj mudrosti

Sjeme koje samo raste

26 Isus nastavi: 'Božje je kraljevstvo poput ovoga: ratar baci sjeme na zemlju,

27 a zatim ode dalje za svojim poslom. Lijegao je noću i ustajao danju, a sjeme je niknulo i izraslo a da on to nije ni znao.

28 Zemlja sama od sebe donese rod: najprije izraste stabljika, zatim klas, pa se popuni zrelim zrnima.

29 Čim zrno sazre, dođe ratar i požanje ga srpom.'

Prispodoba o gorušičinom sjemenu

30 Isus upita: 'Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim?

31 Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju.

32 Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.

33 Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti.

34 Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.

Isus smiruje oluju

35 Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: 'Prijeđimo na drugu stranu jezera.'

36 Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice.

37 Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom.

38 Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: 'Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?'

39 Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: 'Utišaj se! Umukni!' Vjetar prestane i nastane velika tišina.

40 On upita učenike: 'Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?'

41 Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: 'Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?'

Footnotes

  1. Evanđelje po Marku 4:12 Izaija 6:9-10.

Usporedba o sijaču

(Mt 13,1-9; Lk 8,4-8)

Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: »Slušajte! Sijač je otišao sijati. Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«

I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«

Zašto Isus govori u usporedbama?

(Mt 13,10-17; Lk 8,9-10)

10 Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama.

11 Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama 12 jer:

‘Oni gledaju i gledaju, ali ne vide;
    slušaju i slušaju, ali ne razumiju.
Inače bi se okrenuli Bogu
    i on bi im oprostio!’«[a]

Značenje usporedbe o sijaču

(Mt 13,18-23; Lk 8,11-15)

13 »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu? 14 Sijač je čovjek koji sije Božju poruku. 15 Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih. 16 A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću, 17 ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste. 18 A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku, 19 ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda. 20 Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod—neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.«

Svjetiljka

(Lk 8,16-18)

21 Rekao im je i ovo: »Zar se svjetiljka ikada donosi pa se stavi pod posudu ili pod krevet? Ne donosi li se da bi se stavila na stol? 22 Jer, ništa nije skriveno, a da se neće otkriti; nema ničega tajnog što neće doći na svjetlo. 23 Ako tko sluša, neka shvati!«

24 Zatim im je rekao: »Pažljivo razmišljajte o ovome što slušate. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama—i dobit ćete još više. 25 Jer, svatko tko ima, dobit će više. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«[b]

Sjeme koje samo raste

26 Rekao je i ovo: »Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji posije sjeme u zemlju. 27 Bez obzira na to spava li čovjek ili ustaje, noću i danju sjeme niče i raste—a da on ne zna kako. 28 Zemlja proizvodi plodove sama po sebi—najprije stabljiku, zatim klas, a onda zrnje. 29 Kad je zrnje zrelo, odmah se žanje jer je došlo vrijeme žetve.«

Usporedba o sjemenu gorušice

(Mt 13,31-32.34-35; Lk 13,18-19)

30 Isus je rekao i ovo: »Što da kažem, kakvo je Božje kraljevstvo? Kakvu usporedbu da upotrijebim da ga objasnim? 31 Ono je poput sjemena gorušice koje je najmanje od sveg sjemenja na Zemlji. 32 Ali kada se posije, i ono naraste, postaje najveće od svega vrtnog bilja. Ima tako velike grane da ptice mogu graditi gnijezda u njegovoj sjeni.«

33 Isus se koristio mnogim sličnim usporedbama da bi ih poučio. Govorio im je onoliko koliko su mogli razumjeti. 34 Uvijek je poučavao služeći se usporedbama, ali kad je bio samo sa svojim učenicima, sve im je objašnjavao.

Isus stišava oluju

(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25)

35 Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« 36 Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. 37 Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. 38 A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«

39 Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.

40 Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«

41 Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«

Footnotes

  1. 4,12 Citat iz Iz 6,9-10.
  2. 4,24-25 Riječ je o razumijevanju onoga što Isus govori.

The Parable of the Sower(A)(B)

Again Jesus began to teach by the lake.(C) The crowd that gathered around him was so large that he got into a boat and sat in it out on the lake, while all the people were along the shore at the water’s edge. He taught them many things by parables,(D) and in his teaching said: “Listen! A farmer went out to sow his seed.(E) As he was scattering the seed, some fell along the path, and the birds came and ate it up. Some fell on rocky places, where it did not have much soil. It sprang up quickly, because the soil was shallow. But when the sun came up, the plants were scorched, and they withered because they had no root. Other seed fell among thorns, which grew up and choked the plants, so that they did not bear grain. Still other seed fell on good soil. It came up, grew and produced a crop, some multiplying thirty, some sixty, some a hundred times.”(F)

Then Jesus said, “Whoever has ears to hear, let them hear.”(G)

10 When he was alone, the Twelve and the others around him asked him about the parables. 11 He told them, “The secret of the kingdom of God(H) has been given to you. But to those on the outside(I) everything is said in parables 12 so that,

“‘they may be ever seeing but never perceiving,
    and ever hearing but never understanding;
otherwise they might turn and be forgiven!’[a](J)

13 Then Jesus said to them, “Don’t you understand this parable? How then will you understand any parable? 14 The farmer sows the word.(K) 15 Some people are like seed along the path, where the word is sown. As soon as they hear it, Satan(L) comes and takes away the word that was sown in them. 16 Others, like seed sown on rocky places, hear the word and at once receive it with joy. 17 But since they have no root, they last only a short time. When trouble or persecution comes because of the word, they quickly fall away. 18 Still others, like seed sown among thorns, hear the word; 19 but the worries of this life, the deceitfulness of wealth(M) and the desires for other things come in and choke the word, making it unfruitful. 20 Others, like seed sown on good soil, hear the word, accept it, and produce a crop—some thirty, some sixty, some a hundred times what was sown.”

A Lamp on a Stand

21 He said to them, “Do you bring in a lamp to put it under a bowl or a bed? Instead, don’t you put it on its stand?(N) 22 For whatever is hidden is meant to be disclosed, and whatever is concealed is meant to be brought out into the open.(O) 23 If anyone has ears to hear, let them hear.”(P)

24 “Consider carefully what you hear,” he continued. “With the measure you use, it will be measured to you—and even more.(Q) 25 Whoever has will be given more; whoever does not have, even what they have will be taken from them.”(R)

The Parable of the Growing Seed

26 He also said, “This is what the kingdom of God is like.(S) A man scatters seed on the ground. 27 Night and day, whether he sleeps or gets up, the seed sprouts and grows, though he does not know how. 28 All by itself the soil produces grain—first the stalk, then the head, then the full kernel in the head. 29 As soon as the grain is ripe, he puts the sickle to it, because the harvest has come.”(T)

The Parable of the Mustard Seed(U)

30 Again he said, “What shall we say the kingdom of God is like,(V) or what parable shall we use to describe it? 31 It is like a mustard seed, which is the smallest of all seeds on earth. 32 Yet when planted, it grows and becomes the largest of all garden plants, with such big branches that the birds can perch in its shade.”

33 With many similar parables Jesus spoke the word to them, as much as they could understand.(W) 34 He did not say anything to them without using a parable.(X) But when he was alone with his own disciples, he explained everything.

Jesus Calms the Storm(Y)

35 That day when evening came, he said to his disciples, “Let us go over to the other side.” 36 Leaving the crowd behind, they took him along, just as he was, in the boat.(Z) There were also other boats with him. 37 A furious squall came up, and the waves broke over the boat, so that it was nearly swamped. 38 Jesus was in the stern, sleeping on a cushion. The disciples woke him and said to him, “Teacher, don’t you care if we drown?”

39 He got up, rebuked the wind and said to the waves, “Quiet! Be still!” Then the wind died down and it was completely calm.

40 He said to his disciples, “Why are you so afraid? Do you still have no faith?”(AA)

41 They were terrified and asked each other, “Who is this? Even the wind and the waves obey him!”

Footnotes

  1. Mark 4:12 Isaiah 6:9,10