Luka 4
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Isusova kušnja
(Mt 4,1-11; Mk 1,12-13)
4 Isus se vratio s rijeke Jordan pun Svetog Duha. Duh ga je odveo u pustinju, gdje ga je đavao iskušavao četrdeset dana. 2 Za to vrijeme Isus nije ništa jeo, a nakon četrdeset dana je ogladnio.
3 Tada mu je đavao rekao: »Ako si Božji Sin, naredi ovom kamenu da se pretvori u kruh!« 4 Isus mu je odgovorio: »Pisano je: ‘Čovjek ne živi samo od kruha.’«[a]
5 Đavao ga je tada poveo na neko visoko mjesto i u trenu mu pokazao sva kraljevstva na Zemlji. 6 Rekao mu je: »Dat ću ti svu njihovu moć i slavu, jer je u mojim rukama, i ja je mogu dati komu god želim. 7 Ako se meni pokloniš, sve će to biti tvoje.«
8 Isus mu je odgovorio: »Pisano je: ‘Štuj Gospodina, svog Boga, i njemu jedinom služi.’«[b]
9 Zatim je đavao odveo Isusa u Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama. Rekao mu je: »Ako si Božji Sin, baci se odavde! 10 Jer, pisano je:
‘On će zapovjediti svojim anđelima da te čuvaju’
11 i ‘Oni će te na rukama nositi
da ti noga o kamen ne udari.’«[c]
12 A Isus mu je odgovorio: »Rečeno je i ovo: ‘Ne iskušavaj Gospodina, svog Boga.’«[d]
13 Pošto je iscrpio sve kušnje, đavao se udaljio od Isusa dok ne nastupi pogodan trenutak.
Isus počinje djelovati u Galileji
(Mt 4,12-17; Mk 1,14-15)
14 Isus se vratio u Galileju pun sile Duha, a vijest o njemu proširila se po cijelom kraju. 15 Počeo je poučavati u sinagogama[e] i svi su ga slavili.
Isus u Nazaretu
(Mt 13,53-58; Mk 6,1-6)
16 Zatim je otišao u Nazaret, grad u kojem je odrastao. Na šabat je, kao i uvijek, otišao u sinagogu i ustao kako bi čitao. 17 Pružili su mu svitak[f] proroka Izaije. Odmotao ga je i našao mjesto gdje piše:
18 »Na meni je Gospodinov Duh.
Ovlastio me da kažem Radosnu vijest siromašnima.
Poslao me da objavim slobodu zarobljenima
i povratak vida slijepima.
Poslao me da oslobodim potlačene i
19 da proglasim godinu milosti Gospodinove.«[g]
20 Zatim je smotao svitak, vratio ga poslužitelju sinagoge i sjeo, a oči svih prisutnih bile su uperene u njega. 21 Rekao im je: »Danas su se ispunile ove riječi, koje ste čuli svojim ušima.«
22 Svi su govorili sve najbolje o njemu i bili su zadivljeni ljepotom riječi koje su izlazile iz njegovih usta. Govorili su: »Nije li to Josipov sin?«
23 A on im je rekao: »Naravno, sada ćete mi navesti onu uzrečicu: ‘Doktore, izliječi samoga sebe!’ Sve što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom gradu!« 24 Potom je dodao: »Istinu vam kažem, ni jedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju. 25 Istina je i ovo: u Ilijino vrijeme, kada tri godine i šest mjeseci nije bilo kiše i cijelom je zemljom zavladala velika glad, bilo je mnogo udovica u Izraelu. 26 No Ilija nije bio poslan ni jednoj od njih, već jednoj udovici iz Sarfate, u sidonskom kraju. 27 A u vrijeme proroka Elizeja bilo je mnogo gubavaca u Izraelu, ali nije bio iscijeljen ni jedan od njih, nego Naaman iz Sirije.«
28 Čim su to čuli, svi su se prisutni u sinagogi razbjesnjeli. 29 Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brda na kojem je bio sagrađen grad. Htjeli su ga baciti s litice, 30 ali on je prošao između njih i otišao svojim putem.
Isus oslobađa opsjednutog
(Mk 1,21-28)
31 Isus se uputio u Kafarnaum, grad u Galileji, gdje je poučavao na šabat. 32 Ljudi su bili zadivljeni njegovim poučavanjem jer je govorio s autoritetom. 33 U sinagogi je bio čovjek opsjednut zlim duhom koji je povikao iz svega glasa: 34 »Što hoćeš s nama, Isuse iz Nazareta? Jesi li došao da nas uništiš? Ja znam tko si ti—Božji Svetac!« 35 A Isus ga je ukorio i rekao mu: »Ušuti! Izađi iz njega!« Zao je duh naočigled svih oborio čovjeka na tlo i izašao iz njega, ne učinivši mu nikakvo zlo.
36 Ljudi su ostali zadivljeni i počeli govoriti jedni drugima: »Kakvo li je ovo učenje? Autoritetom i silom zapovijeda zlim duhovima i oni izlaze.«
37 Vijest o njemu proširila se po svim okolnim mjestima.
Isus ozdravlja Petrovu punicu
(Mt 8,14-15; Mk 1,29-31)
38 Isus je izašao iz sinagoge i otišao Šimunovoj[h] kući. Šimunova je punica imala jaku groznicu pa su zamolili Isusa da joj pomogne. 39 On se nagnuo nad nju, naredio groznici da napusti ženino tijelo, a groznica ju je ostavila. Žena je istoga trena ustala i počela ih posluživati.
Isus ozdravlja mnoge
(Mt 8,16-17; Mk 1,32-34)
40 Nakon zalaska sunca, ljudi su doveli Isusu svoje bolesnike, koji su bolovali od raznih bolesti. Isus ih je sve ozdravljao, polažući ruke na svakoga od njih. 41 I zli su duhovi izlazili iz mnogih, vičući: »Ti si Božji Sin!« A on im je zaprijetio i zabranio da govore jer su znali da je on Krist.
Isus odlazi i u druge gradove
(Mk 1,35-39)
42 Kad je svanulo, Isus je izašao i otišao na neko pusto mjesto. No mnoštvo ga je tražilo. Kad su ga našli, nastojali su ga spriječiti da ode od njih. 43 A Isus im je rekao: »I u drugim gradovima moram navijestiti Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu jer sam zbog toga i poslan.«
44 I nastavio je propovijedati u sinagogama širom Judeje.
Footnotes
- 4,4 Citat iz Pnz 8,3.
- 4,8 Citat iz Pnz 6,13.
- 4,11 Citat iz Ps 91,11-12.
- 4,12 Citat iz Pnz 6,16.
- 4,15 sinagoga Zgrada gdje su se Židovi okupljali na molitvu, proučavanje Svetog pisma i druge javne sastanke.
- 4,17 svitak Smotuljak papirusa ili kože na kojem je napisan tekst.
- 4,18-19 Citat iz Iz 61,1-2.
- 4,38 Šimun Drugo mu je ime bilo—Petar.
Evanđelje po Luki 4
Knijga O Kristu
Isusove kušnje
4 Isus je pun Svetoga Duha otišao s Jordana. Duh ga odvede u pustinju,
2 gdje ga je četrdeset dana kušao đavao. Sve te dane nije ništa jeo pa je po njihovu isteku bio vrlo gladan.
3 Đavao mu reče: 'Ako si Božji Sin, reci ovom kamenju da postane kruhom.'
4 Ali Isus mu odgovori: 'U Svetome pismu piše:
"Ne živi čovjek samo o kruhu.''[a]
5 Đavao ga zatim povede visoko te mu odjednom pokaže sva kraljevstva svijeta.
6 Reče mu: 'Dat ću ti vlast nad njima i njihovu slavu jer su moja i mogu ih dati kome hoću.
7 Pokloni se preda mnom i sve je tvoje!'
8 Isus mu odgovori: . 'U Svetome pismu piše:
"Klanjaj se samo Bogu i njemu jedinome služi!''[b]
9 Tada ga Sotona odvede u Jeruzalem, navrh Hrama i reče: 'Ako si Božji Sin, skoči!
10 Jer Sveto pismo kaže:
"On zapovijeda svojim anđelima da te čuvaju'
11 i "Oni će te svojim rukama zadržati
da ni nogom o kamen ne udariš.''[c]
12 Isus mu odgovori: 'Sveto pismo također kaže:
"Ne kušaj Gospodina Boga svojega!'[d]
13 Pošto je đavao iscrpio sve kušnje, udalji se od njega do druge prigode.
Isusa ne prihvaćaju u Nazaretu
14 Isus se zatim vrati u Galileju pun sile Svetoga Duha. Glas o njemu brzo se pronio cijelim krajem.
15 Poučavao je u tamošnjim sinagogama i svi su ga slavili.
16 Dođe tako i u Nazaret, u kojemu je odrastao. U subotu kao i obično ode u sinagogu i ustane da čita iz Svetoga pisma.
17 Pruže mu svitak proroka Izaije, a on ga odmota te pronađe mjesto gdje piše:
18 'Duh Gospodnji je na meni
jer me je pomazao i poslao
da donesem Radosnu vijest siromasima,
da navijestim: sužnji će se osloboditi,
slijepci će vidjeti,
potlačeni će biti slobodni;
19 da navijestim godinu milosti Gospodnje.'[e]
20 Smota zatim svitak, vrati ga poslužitelju i sjedne. Oči svih u sinagogi bile su uprte u njega.
21 On im reče: 'Ovaj se navod iz Svetog pisma, koji vam još odzvanja u ušima, danas obistinio!'
22 Svi su mu povlađivali. Divili su se milini riječi koje su tekle s njegovih usana. 'Nije li on Josipov sin?' pitali su.
23 A on im reče: 'Zacijelo ćete mi navesti onu poslovicu: "Liječniče, izliječi samoga sebe!' Učini ovdje, u svojem zavičaju, ono što smo čuli da si učinio u Kafarnaumu.
24 Ali uistinu, nijedan prorok nije prihvaćen u svojem zavičaju.
25 Zaista vam kažem, u Ilijino doba, kad je nebo ostalo zatvoreno tri i pol godine i kad je po svoj zemlji zavladala silna glad, u Izraelu je bilo mnogo udovica.
26 Ali Ilija nije poslan nijednoj od njih, već nekoj udovici u Sarfati, u sidonskome kraju.
27 U Elizejevo je doba u Izraelu bilo mnogo gubavaca, ali od gube nije ozdravio nijedan od njih, već Sirijac Naaman.'
28 Na te se riječi svi u sinagogi razgnjeve,
29 ustanu i istjeraju ga iz grada te ga odvedu na liticu brijega na kojemu je bio izgrađen grad s nakanom da ga bace niz nju.
30 Ali on samo prođe kroz mnoštvo i ode svojim putem.
Isus istjeruje zloduha
31 Ode zatim u galilejski grad Kafarnaum te je ondje subotom poučavao.
32 Ljudi su bili zadivljeni njegovim učenjem jer je govorio kao onaj koji ima vlast.
33 U sinagogi se zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom koji počne vikati na sav glas:
34 'Zašto nas uznemiruješ, Isuse Nazarećanine? Zar si nas došao uništiti? Znam tko si: ti si Svetac Božji!'
35 Isus mu zaprijeti: 'Umukni i iziđi iz njega!' Nato zloduh obori čovjeka ondje među ljudima na zemlju, ali zatim iziđe iz njega i ne naudi mu više.
36 Svi se zaprepaste. 'Kakve li riječi! Takvom vlašću i silom zapovijeda nečistim duhovima da mu se pokoravaju!'
37 I glas o njemu pronese se po svoj okolici.
Mnoga ozdravljenja
38 Iz sinagoge Isus ode u Šimunovu kuću. A Šimunova je punica bila u velikoj vrućici te ga oni odmah zamole da joj pomogne.
39 Isus se nagne nad nju te zaprijeti vrućici, a ona nestane. žena odmah ustane i stane ih posluživati.
40 Kad je sunce uvečer zašlo, svi koji su imali bolesnike s najrazličitijim bolestima doveli su ih k njemu. On je na sve polagao ruke i ozdravljao ih.
41 Iz mnogih su opsjednutih izlazili zlodusi i vikali: 'Ti si Božji Sin!' Ali on im je zabranjivao da govore zato što su znali da je on Mesija.
Isus nastavlja propovijedati
42 U zoru sljedećeg jutra Isus ode na samotno mjesto, a mnoštvo ga je tražilo. Kad su ga pronašli, nisu ga htjeli pustiti da ode od njih,
43 ali on im reče: 'Moram ići i drugim gradovima navijestiti Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu jer sam poslan da to činim.'
44 Propovijedao je tako po judejskim sinagogama.
Footnotes
- Evanđelje po Luki 4:4 Ponovljeni zakon 8:3.
- Evanđelje po Luki 4:8 Ponovljeni zakon 6:13.
- Evanđelje po Luki 4:11 Psalam 91:11-12.
- Evanđelje po Luki 4:12 Ponovljeni zakon 6:16.
- Evanđelje po Luki 4:19 Izaija 61:1-2.
Luke 4
King James Version
4 And Jesus being full of the Holy Ghost returned from Jordan, and was led by the Spirit into the wilderness,
2 Being forty days tempted of the devil. And in those days he did eat nothing: and when they were ended, he afterward hungered.
3 And the devil said unto him, If thou be the Son of God, command this stone that it be made bread.
4 And Jesus answered him, saying, It is written, That man shall not live by bread alone, but by every word of God.
5 And the devil, taking him up into an high mountain, shewed unto him all the kingdoms of the world in a moment of time.
6 And the devil said unto him, All this power will I give thee, and the glory of them: for that is delivered unto me; and to whomsoever I will I give it.
7 If thou therefore wilt worship me, all shall be thine.
8 And Jesus answered and said unto him, Get thee behind me, Satan: for it is written, Thou shalt worship the Lord thy God, and him only shalt thou serve.
9 And he brought him to Jerusalem, and set him on a pinnacle of the temple, and said unto him, If thou be the Son of God, cast thyself down from hence:
10 For it is written, He shall give his angels charge over thee, to keep thee:
11 And in their hands they shall bear thee up, lest at any time thou dash thy foot against a stone.
12 And Jesus answering said unto him, It is said, Thou shalt not tempt the Lord thy God.
13 And when the devil had ended all the temptation, he departed from him for a season.
14 And Jesus returned in the power of the Spirit into Galilee: and there went out a fame of him through all the region round about.
15 And he taught in their synagogues, being glorified of all.
16 And he came to Nazareth, where he had been brought up: and, as his custom was, he went into the synagogue on the sabbath day, and stood up for to read.
17 And there was delivered unto him the book of the prophet Esaias. And when he had opened the book, he found the place where it was written,
18 The Spirit of the Lord is upon me, because he hath anointed me to preach the gospel to the poor; he hath sent me to heal the brokenhearted, to preach deliverance to the captives, and recovering of sight to the blind, to set at liberty them that are bruised,
19 To preach the acceptable year of the Lord.
20 And he closed the book, and he gave it again to the minister, and sat down. And the eyes of all them that were in the synagogue were fastened on him.
21 And he began to say unto them, This day is this scripture fulfilled in your ears.
22 And all bare him witness, and wondered at the gracious words which proceeded out of his mouth. And they said, Is not this Joseph's son?
23 And he said unto them, Ye will surely say unto me this proverb, Physician, heal thyself: whatsoever we have heard done in Capernaum, do also here in thy country.
24 And he said, Verily I say unto you, No prophet is accepted in his own country.
25 But I tell you of a truth, many widows were in Israel in the days of Elias, when the heaven was shut up three years and six months, when great famine was throughout all the land;
26 But unto none of them was Elias sent, save unto Sarepta, a city of Sidon, unto a woman that was a widow.
27 And many lepers were in Israel in the time of Eliseus the prophet; and none of them was cleansed, saving Naaman the Syrian.
28 And all they in the synagogue, when they heard these things, were filled with wrath,
29 And rose up, and thrust him out of the city, and led him unto the brow of the hill whereon their city was built, that they might cast him down headlong.
30 But he passing through the midst of them went his way,
31 And came down to Capernaum, a city of Galilee, and taught them on the sabbath days.
32 And they were astonished at his doctrine: for his word was with power.
33 And in the synagogue there was a man, which had a spirit of an unclean devil, and cried out with a loud voice,
34 Saying, Let us alone; what have we to do with thee, thou Jesus of Nazareth? art thou come to destroy us? I know thee who thou art; the Holy One of God.
35 And Jesus rebuked him, saying, Hold thy peace, and come out of him. And when the devil had thrown him in the midst, he came out of him, and hurt him not.
36 And they were all amazed, and spake among themselves, saying, What a word is this! for with authority and power he commandeth the unclean spirits, and they come out.
37 And the fame of him went out into every place of the country round about.
38 And he arose out of the synagogue, and entered into Simon's house. And Simon's wife's mother was taken with a great fever; and they besought him for her.
39 And he stood over her, and rebuked the fever; and it left her: and immediately she arose and ministered unto them.
40 Now when the sun was setting, all they that had any sick with divers diseases brought them unto him; and he laid his hands on every one of them, and healed them.
41 And devils also came out of many, crying out, and saying, Thou art Christ the Son of God. And he rebuking them suffered them not to speak: for they knew that he was Christ.
42 And when it was day, he departed and went into a desert place: and the people sought him, and came unto him, and stayed him, that he should not depart from them.
43 And he said unto them, I must preach the kingdom of God to other cities also: for therefore am I sent.
44 And he preached in the synagogues of Galilee.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.