Ljetopisi 2 36

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Joahaz, kralj Jude

(2 Kr 23,31-33)

36 Narod je za kralja odabrao Joahaza, Jošijinog sina. Postavili su ga za kralja u Jeruzalemu umjesto njegovog oca. ² Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. ³ Egipatski kralj svrgnuo ga je s prijestolja u Jeruzalemu i nametnuo zemlji obvezu davanja 3.400 kilograma srebra i 34 kilograma zlata.^{[a] 4} Za kralja Jude i Jeruzalema postavio je Joahazovog brata Elijakima, kojem je promijenio ime^[b] u Jojakim, a Joahaza je kralj Neko odveo u Egipat.

Jojakim, kralj Jude

(2 Kr 23,34–24,6)

⁵ Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Činio je zlo pred BOGOM. ⁶ Napao ga je babilonski kralj Nabukodonosor, svezao ga je u okove i odveo u Babilon. ⁷ Nabukodonosor je tada odnio u Babilon i neke predmete iz BOŽJEGA Hrama te ih stavio u svoju palaču u Babilonu.

⁸ Ostalo o Jojakimu, o idolima^[c] koje je napravio i o svemu što se otkrilo da je činio krivo, zabilježeno je u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj.

Jojakin, kralj Jude

(2 Kr 24,8-17)

⁹ Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca i deset dana. Činio je zlo pred BOGOM. ¹⁰ U proljeće iste godine kralj Nabukodonosor poslao je po njega pa je Jojakin odveden u Babilon, a s njim je odneseno još vrijednih predmeta iz BOŽJEGA Hrama. Za kralja Jude i Jeruzalema, Nabukodonosor je postavio Jojakinovog rođaka Sidkiju.

Sidkija, kralj Jude

(2 Kr 24,18–25,7; Jr 52,1-33)

¹¹ Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. ¹² Činio je zlo pred svojim BOGOM. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom. Nije slušao što mu BOG poručuje preko njega.

Razaranje Jeruzalema

¹³ Pobunio se i protiv kralja Nabukodonosora, koji ga je ranije prisilio da se Bogom zakune na vjernost. Sidkija je postao tvrdoglav i neposlušan Izraelovom BOGU. ¹⁴ Svi su vodeći svećenici i narod postali nevjerni. Griješili su sve više. Povodili su se za iskvarenim običajima drugih naroda. Oskvrnuli su BOŽJI Hram u Jeruzalemu koji je BOG učinio svetim. ¹⁵ A BOG njihovih predaka uporno ih je upozoravao preko svojih glasnika. Bilo mu je žao njegovog naroda i Hrama. ¹⁶ No oni su ismijavali Božje glasnike i prezreli njegove poruke. Rugali su se njegovim prorocima, sve dok se BOG nije razljutio na svoj narod. Tada više nije bilo pomoći. ¹⁷ Doveo je na njih babilonskoga kralja koji je napao Judu i Jeruzalem.^[d] Pobio je mačem mladiće u Hramu. U Jeruzalemu nije poštedio ni muškarce ni žene, ni mlade ni stare. Bog mu je sve predao na milost i nemilost. ¹⁸ Nabukodonosor je odnio u Babilon sve velike i male dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, sve vrijedno što je pripadalo kralju i njegovim službenicima. ¹⁹ Zapalili su Božji Hram, srušili zidine Jeruzalema, spalili sve palače i uništili sve što je bilo vrijedno. ²⁰ Oni, koji su izbjegli smrt od mača, odvedeni su u zatočeništvo u Babilon. Bili su robovi babilonskog kralja i njegovih sinova, sve do uspostave Perzijskoga Kraljevstva.

²¹ Tako se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije:^[e] »Sve dok se zemlja ne nauživa svojih propuštenih šabatnih počinaka^[f], počivat će pusta i prazna dok se ne napuni sedamdeset godina.«

²² U prvoj godini vladavine perzijskoga kralja Kira,^[g] BOG ga je potaknuo da širom svog kraljevstva objavi poseban proglas. Učinio je to da bi se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije. Kir je poslao glasnike s porukom:

²³ »Kir, kralj Perzije, proglašava:

BOG neba učinio me kraljem svih kraljevstava na zemlji. Odredio me da mu podignem Hram u Jeruzalemu, u Judi. Zato se slobodno vratite svi vi, koji pripadate njegovom narodu. I neka je s vama vaš BOG«.