Add parallel Print Page Options

Sluge Novoga saveza s Bogom

Zvuči li ovo kao da opet hvalimo sami sebe? Zar trebamo pismo preporuke za vas ili od vas, kao što neki trebaju? Vi ste sami naša preporuka, pisana u našim srcima, koju znaju i čitaju svi ljudi. Pokazujete da ste Kristovo pismo, djelo naše službe, koje nije pisano tintom, nego Duhom živoga Boga. I nije napisano na kamenim pločama, nego na ljudskim srcima.

Ovo govorimo jer po Kristu imamo veliko pouzdanje pred Bogom. Nismo u položaju tvrditi da išta možemo učiniti sami od sebe—naša sposobnost dolazi od Boga. On nas je osposobio da budemo sluge Novoga saveza, koji je Bog sklopio sa svojim narodom, a taj savez nije pisani zakon, nego savez Duha. Pisani zakon ubija, a Duh daje život.

Stari je savez bio uklesan na kamenim pločama. Donesen je očitovanjem Božje slave, tako da je sjaj, koji se odražavao na Mojsijevom licu, bio toliko sjajan da ga Izraelci nisu mogli niti pogledati iako je blijedio. Ako je takvo služenje Bogu pod Starim savezom došlo s takvim sjajem—a vodilo je u smrt— koliko je sjajnije služenje Bogu koje donosi Duh? Budući da je način služenja, koji donosi osudu, toliko slavan, koliko je slavniji način služenja koji donosi opravdanje ljudima pred Bogom! 10 Jer, ono što je prije bilo prepuno sjaja, sada više nema sjaja u usporedbi s nenadmašnim sjajem. 11 Ako je način služenja Bogu, koji je iščeznuo, došao s tolikom slavom, koliko će slavniji biti onaj koji nikad ne prestaje?

12 Budući da imamo tu nadu, vrlo smo odvažni. 13 Nismo kao Mojsije, koji je stavio veo preko lica da Izraelci ne bi vidjeli svršetak onoga što blijedi i nestaje. 14 Njihovi su umovi bili zatvoreni. I danas, njihovi su umovi pokriveni istim velom pri čitanju Staroga zavjeta. Taj im veo i dalje zastire značenje jer on se uklanja jedino po Kristu. 15 Do današnjega dana, kad god se čita Mojsijev zakon, veo ostaje na njihovim srcima. 16 Ali kada se tko okrene Gospodinu i slijedi ga, veo se skida. 17 Gospodin o kojemu govorim jest Duh, a gdje je Gospodinov Duh, 18 tamo je sloboda. A mi, otkrivenog lica, promatramo i odražavamo Gospodinovu slavu te se mijenjamo i postajemo sličniji njemu, sve više i više. Ova promjena dolazi od Gospodina, koji je Duh.

Počinjemo li to opet sami sebe hvaliti? Ili nam možda za vas, ili od vas, trebaju pisma preporuke?

Vi ste naša preporuka, upisana u naša srca, koju poznaju i čitaju svi ljudi.

Jasno je da ste vi Kristovo pismo ispisano našom skrbi, ne crnilom, već Duhom živoga Boga, ne na kamenim pločama, već u ljudskim srcima.

U to se pouzdajemo jer imamo čvrsto pouzdanje u Boga po Kristu

- ali to ne znači da smatramo kako smo sami sposobni išta učiniti. Ne; svaka sposobnost dolazi od Boga.

On nas je osposobio da budemo poslužiteljima njegova Novog saveza. To nije savez pisanih zakona, već savez Duha. Zakon je vodio u smrt, a Sveti Duh daje život.

Slava novoga saveza

Stari sustav Zakona, koji je vodio u smrt, ipak je započeo s takvom slavom da narod nije mogao podnijeti pogled na Mojsijevo lice. Dok im je davao Božji zakon, njegovo je lice neobično sjalo Božjom slavom, iako je sjaj postupno blijedio.

Neće li onda služba Svetoga Duha sjati još većom slavom?

Ako je Stari savez, koji je ljude vodio k osudi, bio slavan, još je mnogo slavniji Novi savez, koji ljude dovodi pravednosti.

10 Ona prva slava nije ni imala sjaja u usporedbi s najuzvišenijom slavom Novoga saveza.

11 Ako je Stari savez, koji je imao biti ukinut, bio tako pun slave, onda Novi savez, koji ostaje zauvijek, još više njome obiluje.

12 I zato što imamo takvu nadu vrlo smo hrabri,

13 a nismo poput Mojsija, koji je preko lica stavljao pokrivalo da Izraelci ne bi vidjeli tu prolaznu slavu.

14 Ali i njihov je um otupio tako da je i danas, pri čitanju Staroga zavjeta, zastrt istim pokrivalom te ne razumiju da je Stari savez s Kristom ukinut.

15 Do danas su im pri čitanju Mojsijevih knjiga srca ostala zastrta tim velom.

16 Kad se tko obrati od svojih grijeha Gospodinu, pokrivalo se uklanja.

17 Gospodin je Duh, a gdje god je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

18 A mi svi otkrivena lica zrcalimo slavu Gospodnju, i kako Duh Gospodnji djeluje u nama, sve se više suobličujemo njegovoj sve sjajnijoj slici.

Do we begin again to commend ourselves? or need we, as some others, epistles of commendation to you, or letters of commendation from you?

Ye are our epistle written in our hearts, known and read of all men:

Forasmuch as ye are manifestly declared to be the epistle of Christ ministered by us, written not with ink, but with the Spirit of the living God; not in tables of stone, but in fleshy tables of the heart.

And such trust have we through Christ to God-ward:

Not that we are sufficient of ourselves to think any thing as of ourselves; but our sufficiency is of God;

Who also hath made us able ministers of the new testament; not of the letter, but of the spirit: for the letter killeth, but the spirit giveth life.

But if the ministration of death, written and engraven in stones, was glorious, so that the children of Israel could not stedfastly behold the face of Moses for the glory of his countenance; which glory was to be done away:

How shall not the ministration of the spirit be rather glorious?

For if the ministration of condemnation be glory, much more doth the ministration of righteousness exceed in glory.

10 For even that which was made glorious had no glory in this respect, by reason of the glory that excelleth.

11 For if that which is done away was glorious, much more that which remaineth is glorious.

12 Seeing then that we have such hope, we use great plainness of speech:

13 And not as Moses, which put a veil over his face, that the children of Israel could not stedfastly look to the end of that which is abolished:

14 But their minds were blinded: for until this day remaineth the same vail untaken away in the reading of the old testament; which vail is done away in Christ.

15 But even unto this day, when Moses is read, the vail is upon their heart.

16 Nevertheless when it shall turn to the Lord, the vail shall be taken away.

17 Now the Lord is that Spirit: and where the Spirit of the Lord is, there is liberty.

18 But we all, with open face beholding as in a glass the glory of the Lord, are changed into the same image from glory to glory, even as by the Spirit of the Lord.