Job 41

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

41 Možeš li Levijatana^[a] izvući udicom
    ili mu jezik vezati konopcem?
² Možeš li mu uže provući kroz nozdrve
    ili mu čeljust probosti kukom?
³ Zar će te moliti za milost?
    Zar će ti umilnim riječima govoriti?
⁴ Zar će s tobom sklopiti savez
    da ga uzmeš za roba zauvijek?
⁵ Možeš li se s njim igrati kao s pticom,
    ili ga na uzici voditi da zabaviš svoje kćeri?
⁶ Hoće li se ribolovci cjenkati za njega?
    Zar će ga raskomadati i prodati trgovcima?
⁷ Možeš li mu kožu izbosti kopljima,
    ili glavu ostima?
⁸ Dirneš li ga, zapamtit ćeš tu borbu,
    i nećeš to više pokušati!
⁹ Zaludna je nada da se može nadvladati,
    već sâm pogled na njega čovjeka obara.
¹⁰ Nitko nije toliko hrabar da ga razdraži.
    Pa tko mu se može suprotstaviti?
¹¹ On kaže: »Tko me napadne, nastradat će.
    Tko god na svijetu pokuša, moj je.«

¹² Neću ga ušutkati kad se hvali
    svojom snagom neusporedivom.
¹³ Tko mu može odjeću svući
    i probiti oklop dvostruki?
¹⁴ Tko se usudi otvoriti mu gubicu
    okruženu zastrašujućim zubima?
¹⁵ Na leđima su mu nizovi štitova,
    jedni uz druge čvrsto priljubljeni;
¹⁶ tako su blizu jedan drugome
    da ni zrak između njih ne prolazi.
¹⁷ Čvrsto su jedan s drugim spojeni,
    jedan uz drugog prianja i ne mogu se razdvojiti.
¹⁸ Kad kihne, svjetlost iz njega sijevne,
    a oči su mu kao zraci zore.
¹⁹ Iz usta mu plamte buktinje,
    vatrene iskre iz njih lete.
²⁰ Iz nozdrva mu suklja dim,
    kao iz lonca na vatri naloženoj trskom.
²¹ Njegov dah pali ugljen
    i plamen mu iz usta suklja.
²² Silna snaga leži mu u vratu,
    a pred njim ide strah.
²³ Nabori na mesu čvrsto su mu spojeni,
    sliveni su i nepomični.
²⁴ Grudi su mu čvrste kao stijena,
    tvrde kao donji žrvanj.
²⁵ Kad se digne, i najjači^[b] se užasnu,
    smeteni od njegovih razornih udaraca.
²⁶ Mač ga dohvati, ali se odbije,
    a tako i koplje, strijela i bat.
²⁷ Njemu je željezo kao slama,
    bronca kao trulo drvo.
²⁸ Strijele ga ne tjeraju u bijeg,
    kao strnjika mu je kamenje iz praćke.
²⁹ Toljage su za njega slama,
    smije se fijukanju koplja.
³⁰ Trbuh mu je kao oštri komadi lončarije,
    u blatu ostavljaju trag, kao od mlatila.
³¹ Od njega voda ključa kao u loncu,
    a more se zapjeni kao pomast u kotlu.
³² Za sobom svjetlucavu brazdu ostavlja,
    čovjek bi pomislio da je more osijedilo.
³³ Ništa na zemlji nije mu ravno,
    tom stvoru neustrašivome.
³⁴ On s visoka gleda na sve bahate,^[c]
    on je kralj nad svim oholima.