Job 31
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
31 Svojim očima sam zapovjedio
da ne gledaju djevojke požudno.
2 Jer, što je čovjeku dodijelio Bog na nebesima,
što će naslijediti od Svemoćnog u visinama?
3 Ne zadesi li propast pokvarene,
a nesreća one koji čine zlodjela?
4 Zar on ne vidi moje putove
i ne broji sve moje korake?
5 Ako sam hodao u laži
ili mi je noga hitala za prijevarom,
6 neka me Bog izmjeri na vagi pravednosti
i znat će jesam li besprijekoran.
7 Ako mi je korak skrenuo sa staze,
ako mi se srce povelo za očima
i ako su mi se ruke uprljale grijehom,
8 neka onda drugi pojede što sam zasijao,
neka moje usjeve iščupaju iz korijena.
9 Ako sam drugu ženu poželio,
ako sam ženu susjeda vrebao,
10 neka moja žena bude ropkinja drugome,
neka je drugi seksualno iskorištavaju.
11 Jer, to bi bilo sramotno djelo,
grijeh koji zaslužuje kaznu.
12 Jer, to je vatra koja spaljuje do groba[a],
koja bi sve moje usjeve spalila do korijena.
13 Ako sam svojim slugama i sluškinjama uskratio pravdu
kad su se na mene žalili,
14 što ću učiniti kad Bog ustane?
Što ću odgovoriti kad budem pozvan položiti račun?
15 Nije li i njih sazdao onaj koji je mene sazdao u majčinoj utrobi?
Nije li nas sve Bog oblikovao u našim majkama?
16 Nisam se oglušio na molbe siromaha
niti dopustio da udovica očajava.
17 Nisam jeo zalogaj kruha,
a da ga nisam podijelio sa siročetom.
18 Od svoje mladosti bio sam mu kao otac,
a od svog rođenja udovicu sam vodio kao pastir.
19 Ako sam gledao nekog kako trpi bez odjeće,
ili ako siromah ne bi imao pokrivač,
20 ugrijao bih ga runom svojih ovaca,
a on bi me od srca blagoslivljao.
21 Ako sam na siroče podigao ruku,
znajući da imam utjecaja na sudu,
22 neka mi se ruka iščaši iz zgloba
i neka bude iščupana iz ramena.
23 Ali ja sam se čuvao zbog straha da mi Bog ne pošalje propast
i zbog njegovog veličanstva nisam činio zla.
24 Nisam se nikad pouzdao u imovinu,
nisam ni čistom zlatu rekao: ‘Sigurnosti moja.’
25 Nisam se radovao ni svome velikom bogatstvu
iako sam ga stekao svojim rukama.
26 Nisam štovao sunce u njegovoj blistavosti,
ni mjesec koji putuje u svome sjaju.
27 Nije mi srce bilo potajno zavedeno,
da im iskazujem štovanje.
28 Bio bi to zločin koji zaslužuje kaznu
jer bih iznevjerio Svemoćnog Boga.
29 Nisam se radovao zbog nesreće svog neprijatelja
niti slavio zbog nevolje koja ga je snašla.
30 Nisam svojim ustima dao da zgriješe,
prizivajući prokletstvo na njegov život.
31 Ljudi iz mog doma dobro su znali
da sam svakome dao mesa da se najede.
32 Nijedan došljak nije morao vani prenoćiti
jer sam putniku uvijek otvarao vrata.
33 Nisam tajio svoj grijeh, kao što to čine ljudi,
u srcu skrivajući svoju krivnju.
34 Jer, nisam se plašio mišljenja mnoštva
niti se bojao da bi me rodbina prezrela.
Zato nikada nisam šutio
niti se u kući skrivao.
35 O, kad bi bilo nekog da me sasluša!
Evo, potpisujem svoju obranu.
Neka mi Svemoćni odgovori,
neka moj tužitelj napiše optužnicu.
36 Na svom ramenu bih je nosio
i stavio je na sebe kao krunu.
37 Položio bih mu račun o svim svojim postupcima,
pristupio bih mu kao princ, bez straha.
38 Ako moja zemlja zaviče protiv mene
i ako sve njene brazde zaplaču zajedno,
39 ako sam pojeo usjeve ne plativši radnicima,
ako sam ih izgladnio do smrti—
40 umjesto pšenice neka iznikne trnje
i umjesto ječma korov.«
Ovime završavaju Jobovi govori.
Footnotes
- 31,12 grob Doslovno: »Abadon«.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International