Jakovljeva poslanica 1

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Naslov i pozdrav

1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, dvanaesterim plemenima koja su u Raseljeništvu, pozdrav!

Kušnje i napasti

² Smatrajte posvemašnjom radošću, braćo moja, kad upadnete u različite kušnje, ³ znajući da prokušanost vaše vjere donosi postojanost. ⁴ A postojanost neka djelom bude savršena, kako biste vi mogli biti savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.

⁵ Nedostaje li pak kojemu od vas mudrosti, neka ište od Boga, Onoga koji svima daje darežljivo i besprigovorno, i dat će mu se; ⁶ ali neka ište u vjeri, bez ikakva kolebanja, jer je kolebljivac nalik morskom valovlju što ga vjetar uzburka i kovitla. ⁷ Ta neka i ne pomišlja da će što primiti od Gospodina takav čovjek, ⁸ dvoumnik, nepostojan na svim svojim putovima.

⁹ Neka se brat niska položaja diči svojim uzvišenjem, ¹⁰ a bogataš svojim poniženjem, jer će minuti kao cvijet poljski: ¹¹ granu sunce te užeže i travu osuši, i cvijet njezin uvenu, a krasota njezina lica propade. Tako će i bogataš usahnuti u svojim pothvatima.

¹² Blažen je čovjek koji podnosi kušnju jer će, pošto bude prokušan, primiti vijenac života što ga On obeća onima koji ga ljube.^[a]

¹³ Neka nitko, kad se nađe u napasti, ne kaže: »Bog me napastuje«, jer Bog ne može biti napastovan na zlo, i On nikoga ne napastuje, ¹⁴ nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga odvlači i mami. ¹⁵ Požuda potom, kad začne, rađa grijeh; a grijeh, kad je počinjen, porađa smrt.

¹⁶ Ne varajte se, braćo moja ljubljena! ¹⁷ Svaki je dobar dar i svaki savršen poklon odozgor, od Oca svjetlila, u kome nema promjene ni zasjenjenja od mijene. ¹⁸ On ushtjede poroditi nas riječju istine, da budemo neka vrst prvine njegovih stvorenja.

Izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji

¹⁹ Znajte, braćo moja ljubljena: neka svatko bude brz da posluša, spor da odgovori, spor na srdžbu;^{[b] 20} jer čovjekova srdžba ne čini pravednost Božju. ²¹ Zato odložite svaku prljavštinu i prekomjernu zloću; s krotkošću primite usađenu riječ koja može spasiti vaše duše.

²² Budite pak izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji koji sami sebe obmanjuju. ²³ Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne izvršitelj, on je nalik čovjeku koji promatra svoje rođeno lice u zrcalu: ²⁴ promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. ²⁵ A tko se udubi u savršeni zakon slobode i u njemu ostane, a ne postane zaboravni slušatelj nego izvršitelj djela, bit će blažen u onome što vrši.

²⁶ Smatra li tko da je neki štovatelj, a ne zauzdava svoj jezik, nego zavarava svoje srce, njegovo je štovanje isprazno.^{[c] 27} Čisto je i neokaljano štovanje pred Bogom i Ocem ovo: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neoskvrnutim od ovoga svijeta.