Evanđelje po Mateju 27

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Isus predan Pilatu

27 Kad osvanu jutro, svi glavari svećenički i starješine narodne održaše vijećanje protiv Isusa da ga pogube. ² I svezana ga odvedoše i predadoše upravitelju Pilatu.

Judino samoubojstvo

³ Kada Juda, njegov izdajnik, vidje da je Isus osuđen, predomisli se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama, ⁴ govoreći: »Sagriješih što predadoh krv nedužnu.« A oni rekoše: »Što se to nas tiče? Brini se za to sam!« ⁵ Tada baci srebrnjake u Hram, ode i objesi se. ⁶ A glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu, jer su krvarina.« ⁷ Održaše vijećanje pa kupe za njih lončarevu njivu za ukop stranaca. ⁸ Zato se ona njiva sve do danas zove »Njiva krvna«. ⁹ Tada se ispuni ono što je rečeno po proroku Jeremiji: »I uzeše trideset srebrnjaka, cijenu procijenjenoga, koga procijeniše sinovi Izraelovi,^{[a] 10} te ih dadoše za njivu lončarevu, kako mi zapovjedi Gospodin.«

Isus pred Pilatom

¹¹ Isusa dovedoše pred upravitelja, a upravitelj ga upita: »Jesi li ti kralj židovski?« Isus mu nato reče: »Ti kažeš.« ¹² I dok su ga optuživali glavari svećenički i starješine, ništa nije odgovarao. ¹³ Tada mu Pilat reče: »Ne čuješ li koliko protiv tebe svjedoče?« ¹⁴ No on mu ne odgovori ni na jednu riječ tako da se upravitelj veoma čudio.

¹⁵ O Blagdanu je upravitelj običavao pustiti svjetini jednoga sužnja, onoga koga bi htjeli. ¹⁶ Upravo su tada imali zloglasnog sužnja zvanog Isus Baraba.^{[b] 17} Kad su se dakle sabrali, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Isusa Barabu ili Isusa, koji se zove Krist?«^{[c] 18} Jer je znao da su ga predali iz zavisti.

¹⁹ Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Ostavi se tog pravednika jer sam danas u snu zbog njega mnogo propatila.«

²⁰ Ali glavari svećenički i starješine nagovoriše svjetinu da zaište Barabu, a da se Isus pogubi. ²¹ Upravitelj ih nato upita: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« Odgovoriše: »Barabu!« ²² Rekne im Pilat: »Što ću dakle učiniti s Isusom, koji se zove Krist?« Reknu mu svi: »Neka se raspne!« ²³ A on upita: »Ta što je zla učinio?« A oni su još jače vikali: »Neka se raspne!«

²⁴ Vidjevši Pilat da ništa ne postiže, nego da nastaje sve veći metež, uze vodu te opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nedužan sam od krvi ove! Brinite se za to sami!« ²⁵ A sav narod nato odgovori: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« ²⁶ Tada im pusti Barabu, a Isusa, pošto su ga izbičevali, predade da se raspne.

Isusa izruguju

²⁷ Potom upraviteljevi vojnici uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. ²⁸ Svukoše ga i zaogrnuše skrletnim plaštem. ²⁹ I spletoše vijenac od trnja te mu ga staviše na glavu, a u desnicu trsku. Pokleknuvši pred njim, izrugivahu mu se govoreći: »Zdravo, kralju židovski!« ³⁰ I popljuvavši ga, uzeše trsku te ga udarahu njome po glavi. ³¹ A kad mu se narugaše, svukoše mu plašt, odjenuše mu njegove haljine i odvedoše da ga raspnu.

Raspeće

³² Izlazeći nađoše nekoga Cirenca, imenom Šimuna, pa ga prisiliše da mu ponese križ. ³³ I dođoše na mjesto zvano Golgota - što znači »Lubanjsko mjesto« - ³⁴ i dadoše mu piti vino pomiješano sa žuči. I kad okusi, ne htjede piti.

³⁵ Kad ga raspeše, razdijeliše kockom njegove haljine.^{[d] 36} I sjedeći ondje čuvali su ga. ³⁷ A ponad njegove glave staviše napisanu njegovu krivnju: »Ovo je Isus, kralj židovski.« ³⁸ Tada raspeše s njime dva razbojnika: jednoga zdesna, drugoga slijeva.

Hule i izrugivanja

³⁹ Prolaznici su hulili na njega mašući svojim glavama ⁴⁰ i govoreći: »Ti koji Hram razvaljuješ i za tri ga dana sagradiš, spasi samoga sebe! Ako si Sin Božji, siđi onda s križa!« ⁴¹ Slično su govorili, izrugujući se, i glavari svećenički zajedno s pismoznancima i starješinama: ⁴² »Druge je spasio, a sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov, neka sada siđe s križa pa ćemo u njega povjerovati! ⁴³ U Boga se uzdao! Neka ga sada izbavi ako ga hoće! Ta nije li rekao: 'Sin sam Božji'?« ⁴⁴ Tako su ga vrijeđali i razbojnici raspeti s njime.

Isusova smrt

⁴⁵ Od šestoga sata nastade tama po svoj zemlji - do devetoga sata. ⁴⁶ O devetomu satu Isus povika jakim glasom: »Eli, eli, lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« ⁴⁷ A neki od onih što su ondje stajali, čuvši to, govorili su: »Ovaj zove Iliju.« ⁴⁸ I odmah jedan od njih otrča, uze spužvu, natopi je octom pa je nataknu na trsku te mu je davao da pije. ⁴⁹ A ostali su govorili: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«

⁵⁰ A Isus opet povika jakim glasom i ispusti duh.

⁵¹ I gle, hramski se zastor razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese i stijene raspuknuše, ⁵² i grobovi se otvoriše, i mnoga tjelesa svetih pokojnika bjehu uskrišena ⁵³ te, izašavši iz grobova poslije njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti grad i mnogima se pokazaše. ⁵⁴ A kad stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se dogodi, prestrašiše se veoma te rekoše: »Ovaj uistinu bijaše Sin Božji!«

⁵⁵ A ondje, izdaleka promatrajući, bijahu mnoge žene koje su Isusa slijedile iz Galileje poslužujući mu. ⁵⁶ Među njima bijaše Marija Magdalena, i Marija Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

Isusov ukop

⁵⁷ A kad se spusti večer, dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bje Isusov učenik. ⁵⁸ On pristupi k Pilatu i zaište Isusovo tijelo. Pilat tada zapovjedi da mu se preda. ⁵⁹ I Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno ⁶⁰ te položi u svoju novu grobnicu koju bijaše izdubio u stijeni. Potom na vrata grobnice dokotrlja velik kamen i ode. ⁶¹ A bijaše ondje Marija Magdalena, i druga Marija; sjedile su nasuprot grobu.

Straža na grobu

⁶² Sutradan, dan poslije Priprave, glavari svećenički i farizeji sabraše se kod Pilata ⁶³ te rekoše: »Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Poslije tri dana bit ću uskrišen.' ⁶⁴ Zapovjedi dakle da se grob osigura do trećega dana da ne bi noću došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrišen je od mrtvih.' Tako će posljednja prijevara biti gora od prve.« ⁶⁵ Pilat im reče: »Stražu imate! Idite i osigurajte kako znate.« ⁶⁶ Oni otiđoše i osiguraše grob: zapečatiše kamen i postaviše stražu.