Evanđelje po Ivanu 11

Knijga O Kristu

Lazarova smrt

11 Neki se čovjek imenom Lazar razbolio. živio je u Betaniji sa sestrama Marijom i Martom.

² Bila je to ona Marija koja je izlila dragocjenu miomirisnu pomast na Gospodinove noge i otrla ih svojom kosom.^[a] Kako im je brat Lazar bio bolestan,

³ sestre pošalju Isusu poruku: 'Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj teško bolestan.'

⁴ Kad je Isus to čuo, reče: 'Njegova bolest nije na smrt, nego na Božju slavu. Božji Sin će se ovom prigodom proslaviti.'

⁵ Iako je Isus žarko volio Martu, Mariju i Lazara,

⁶ nije odmah krenuo, nego je ostao još dva dana u mjestu u kojemu se nalazio.

⁷ Nakon dva dana napokon reče učenicima: 'Hajdemo natrag u Judeju!'

⁸ Ali učenici se usprotive. 'Učitelju,' rekoše mu, 'zar te nisu prije nekoliko dana židovski vođe u Judeji htjeli ubiti, a ti hoćeš onamo?'

⁹ Isus odgovori: 'Dvanaest ura traje dan i oni koji hodaju u svjetlu neće se spotaknuti jer vide svjetlo ovoga svijeta.

¹⁰ Koji hodaju u mraku, spotiču se jer u sebi nemaju svjetla.'

¹¹ Zatim reče: 'Naš prijatelj spava, ali idem ga probuditi!'

¹² Učenici su rekli: 'Gospodine, ako spava, znači da mu je bolje!'

¹³ Mislili su da Isus želi reći kako Lazar zaista spava, ali Isus je htio kazati da je umro.

¹⁴ Tada im posve otvoreno reče: 'Lazar je umro.

¹⁵ Radi vas se radujem što nisam bio ondje jer će vam ovo biti nova prilika da vjerujete u mene. Hajdemo k njemu!'

¹⁶ Nato Toma, zvani Blizanac, reče drugim učenicima: 'Hajdemo i mi s njime umrijeti!'

¹⁷ Kad je Isus došao u Betaniju, rekoše mu da Lazar već četiri dana leži u grobu.

¹⁸ Betanija je od Jeruzalema bila udaljena otprilike tri kilometra,^[b]

¹⁹ pa je mnogo židova došlo izraziti sućut i utješiti Martu i Mariju zbog gubitka brata.

²⁰ Kad je Marta čula da Isus stiže, pođe mu u susret, a Marija ostane u kući.

²¹ Marta reče Isusu: 'Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro.

²² Ali ipak znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.'

²³ 'Tvoj će brat uskrsnuti!' reče joj Isus.

²⁴ 'Hoće

²⁵ 'Ja sam uskrsnuće i život

²⁶ Tko god je živ i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti. Vjeruješ li u to, Marta?'

²⁷ 'Da, Gospodine,' odgovori ona, 'vjerujem da si ti Krist, Božji Sin koji je došao na svijet.'

²⁸ Zatim ode natrag Mariji i krišom joj reče: 'Stigao je Učitelj i želi te vidjeti.'

²⁹ Marija brzo ustane i odmah pođe k njemu.

³⁰ Isus je još bio izvan sela, na mjestu gdje ga je susrela Marta.

³¹ Kada su židovi koji su bili u Marijinoj kući i tješili je vidjeli da tako žurno odlazi, pođu za njom. Mislili su, naime, da ide na grob oplakivati brata.

³² Kad je Marija stigla do Isusa, padne pred njim ničice i reče: 'Gospodine, da si ti bio ovdje, moj brat ne bi umro!'

³³ Kad Isus ugleda nju i židove koji su došli s njom kako plaču, ostane duboko dirnut i potresen.

³⁴ 'Kamo ste ga položili?' upita ih.'Dođi i pogledaj

³⁵ Isus zaplače.

³⁶ 'Bili su bliski prijatelji

³⁷ Neki rekoše: 'Zar taj koji je slijepcu vratio vid nije mogao spriječiti Lazarovu smrt?'

Isus podiže Lazara od mrtvih

³⁸ Isus se opet duboko ražalosti. Uto stignu do groba. Bila je to špilja s teškim kamenom navaljenim na otvor.

³⁹ 'Odmaknite kamen!' zapovjedi Isus.Ali pokojnikova sestra Marta reče: 'Gospodine, mora da je vonj već strašan jer je prošlo četiri dana otkako je umro.'

⁴⁰ 'Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti Božju slavu?' upita ju Isus.

⁴¹ I tako odmaknu kamen s groba. Isus pogleda u nebo i reče: 'Hvala ti, Oče, što si me uslišao.

⁴² Znam da me ti uvijek uslišavaš, ali to sam rekao zbog ovih ljudi, kako bi vjerovali da si me ti poslao.'

⁴³ Zatim glasno vikne: 'Lazare, iziđi!'

⁴⁴ I Lazar iziđe - sav u povojima i lica zamotana u ručnik. Isus im reče: 'Odvežite ga i pustite ga da ide!'

Zavjera protiv Isusa

⁴⁵ Kad brojni židovi koji su bili s Marijom ugledali što se dogodilo, napokon povjeruju u njega.

⁴⁶ Ali neki odu javiti farizejima što je Isus učinio.

⁴⁷ Stoga svećenički glavari i farizeji sazovu Veliko vijeće^[c] da se dogovore što učiniti. 'Što da radimo?' pitali su jedan drugoga. 'Jer ovaj čovjek zaista čini čudesa.

⁴⁸ Ako ga pustimo na miru, sav će ga narod slijediti i povjerovati u njega, a onda će doći rimska vojska, pobiti nas i preuzeti vlast.'

⁴⁹ A jedan od njih, Kajfa, koji je te godine bio veliki svećenik, reče: 'Ništa vi ne znate!

⁵⁰ Ne razumijete da je za vas bolje da ovaj jedan čovjek umre za narod, umjesto da sav narod izgine!'

⁵¹ Kajfa to nije rekao po vlastitoj pameti. On je te godine bio veliki svećenik te je tako prorekao da će Isus umrijeti za sav narod,

⁵² i to ne samo za izraelski narod već da bi okupio svu Božju djecu rasutu po svijetu.

⁵³ Toga dana istaknuti židovski vođe odluče ubiti Isusa.

⁵⁴ Zbog toga se Isus više nije javno kretao među židovima, već ode u blizinu pustinje, u Efraim, i ondje ostane s učenicima.

⁵⁵ Bližio se židovski blagdan Pasha, pa su mnogi ljudi dolazili u Jeruzalem nekoliko dana prije kako bi prije početka svetkovine obavili obred očišćenja.

⁵⁶ željeli su vidjeti Isusa. Razgovarajući u Hramu, pitali su jedni druge: 'Što mislite, hoće li doći na Pashu?'

⁵⁷ U međuvremenu su glavni svećenici i farizeji zapovjedili da svatko tko dozna gdje je Isus mora to odmah prijaviti kako bi ga uhvatili.