Isus oslobađa opsjednutoga

(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)

5 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. ² Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. ³ Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. ⁴ Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. ⁵ Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.

⁶ Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. ⁷ Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« ⁸ Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«

⁹ A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«

Odgovorio mu je: »Zovem se Legija^[a] jer nas ima mnogo.« ¹⁰ Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.

¹¹ Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. ¹² Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« ¹³ I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.

¹⁴ Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. ¹⁵ Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. ¹⁶ Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. ¹⁷ Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

¹⁸ Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.

¹⁹ No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«

²⁰ Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)

²¹ Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. ²² Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. ²³ Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

²⁴ Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

²⁵ Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. ²⁶ Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. ²⁷ Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²⁸ Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« ²⁹ I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. ³⁰ Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

³¹ Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

³² No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. ³³ Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. ³⁴ Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

³⁵ Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

³⁶ No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

³⁷ I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. ³⁸ Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. ³⁹ Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« ⁴⁰ Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. ⁴¹ Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« ⁴² Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, ⁴³ a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.