Evanđelje po Luki 8

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Žene u službi Evanđelja

8 Potom je redom obilazio gradove i sela propovijedajući i navješćujući Evanđelje o kraljevstvu Božjemu. S njime su bila Dvanaestorica ² i neke žene koje bijahu iscijeljene od zlih duhova i bolesti: Marija koja se zove Magdalena, iz koje je bilo izašlo sedam zlih duhova, ³ i Ivana, žena Huze, Herodova upravitelja, te Suzana i mnoge druge koje su im služile svojim imanjima.^[a]

Prispodoba o sijaču

⁴ Kako se skupljalo veliko mnoštvo, te su dolazili k njemu iz svakoga grada, reče on u prispodobi:

⁵ »Izađe sijač sijati sjeme. I dok je sijao, jedno pade uz put, i bi pogaženo te ga ptice nebeske pozobaše. ⁶ Drugo pade na stijenu; i čim izniknu, usahnu jer nije imalo vlage. ⁷ Drugo opet pade u trnje, a trnje uzraste skupa s njime i uguši ga. ⁸ A neko drugo pade na dobru zemlju, izniknu i dade strostruki rod.« Rekavši to, viknu: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

⁹ Njegovi ga učenici upitaju kakva bi to bila prispodoba. ¹⁰ On nato reče: »Vama je dano upoznati tajne kraljevstva Božjega, ali ostalima tek u prispodobama, 'da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju'.

¹¹ A ovo je ta prispodoba: Sjeme je riječ Božja. ¹² Oni 'uz put', to su oni koji čuju; zatim dolazi đavao i otima Riječ iz srca njihova da ne bi uzvjerovali i spasili se. ¹³ A 'na stijeni', to su oni koji, kad čuju, primaju Riječ s radošću, ali nemaju korijena; oni neko vrijeme vjeruju, ali u vrijeme kušnje otpadnu. ¹⁴ A što pade 'u trnje', to su oni koji čuju, no odu pa se pod brigama, bogatstvom i životnim užicima uguše i ne donesu zrela roda. ¹⁵ Ono pak u 'dobroj zemlji', to su oni koji čuju i drže Riječ u plemenitu i dobru srcu, i donose rod u ustrajnosti.«

Prispodoba o svjetiljci

¹⁶ »Nitko pak zapalivši svjetiljku, ne pokriva je posudom, niti je stavlja ispod postelje, nego je stavlja na svijećnjak, da oni koji ulaze vide svjetlo. ¹⁷ Jer ništa nije skriveno a da se neće očitovati, niti išta ima tajno a da se ne bi doznalo i objelodanilo. ¹⁸ Pazite dakle kako slušate! Jer tko ima, njemu će se dati, a tko nema, tomu će se oduzeti i ono što misli da ima.«

Isusova prava rodbina

¹⁹ Dođoše k njemu majka i njegova braća, ali nisu mu mogli prići zbog mnoštva. ²⁰ Dojaviše mu: »Tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele te vidjeti!« ²¹ A on im odgovori: »Moja majka i moja braća oni su koji slušaju riječ Božju i vrše je.«

Isus stišava oluju

²² Jednoga dana uđe u lađicu on i učenici njegovi, te im reče: »Prijeđimo na drugu stranu jezera.« I isploviše. ²³ Dok su plovili, on zaspa. Tada se na jezero spusti olujni vjetar i voda stade prodirati, te bijahu u pogibli. ²⁴ Oni pristupiše i probudiše ga, govoreći: »Učitelju, učitelju! Ginemo!« A on se probudi, zaprijeti vjetru i uspjenjenom valovlju, te se oni smiriše i nastade utiha. ²⁵ Reče im tada: »Gdje je vaša vjera?« A oni, prestrašeni, začudiše se, govoreći jedni drugima: »Tko li je dakle ovaj da i vjetrovima i vodi zapovijeda, i pokoravaju mu se?«

Opsjednuti Gerazenac

²⁶ Doploviše u gerazenski kraj, koji je nasuprot Galileji.^{[b] 27} Čim izađe na kopno, ususret mu iz grada dođe neki čovjek koji je imao zle duhove. Već se dugo vremena nije odijevao niti boravio u kući, nego po grobnicama.^[c]

²⁸ Kad ugleda Isusa, kriknu, pade ničice pred njega i jakim glasom reče: »Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muči me!« ²⁹ Bijaše, naime, zapovjedio nečistome duhu da izađe iz toga čovjeka. Jer ga već dugo vremena bijaše držao pa su ga čuvali vezana u lancima i verigama, a on bi raskidao okove, i zli bi ga duh gonio u pustinju. ³⁰ Isus ga upita: »Kako ti je ime?« On pak reče: »Legija«, jer su mnogi zli dusi ušli u njega. ³¹ Oni su ga preklinjali da im ne zapovjedi vratiti se u Bezdan.

³² Veliko je krdo svinja paslo ondje u gori, pa ga oni stadoše preklinjati da im dopusti ući u njih. I on im dopusti. ³³ Zli dusi nato izađoše iz čovjeka te uđoše u svinje. Krdo se sjuri niz padinu u jezero i podavi se.

³⁴ Kad svinjari vidješe što se dogodilo, pobjegoše i razglasiše to po gradu i po selima. ³⁵ I ljudi izađoše vidjeti što se dogodilo, pa dođoše k Isusu i nađoše onoga čovjeka, iz koga bijahu izašli zli dusi, gdje odjeven i pri zdravoj pameti sjedi do Isusovih nogu. I prestrašiše se. ³⁶ Oni pak koji to vidješe, ispripovjediše kako se opsjednuti spasio. ³⁷ I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gerazenske da ode od njih, jer ih obuze velik strah. On uđe u lađicu i vrati se.^[d]

³⁸ A čovjek iz koga bijahu izašli zli dusi molio ga je da bude s njime. No on ga otpusti govoreći: ³⁹ »Vrati se svojoj kući i pripovijedaj što ti Bog učini.« I on ode razglašujući po svemu gradu što mu je Isus učinio.

Kći Jairova i ozdravljenje bolesnice

⁴⁰ Kad se Isus vraćao, dočeka ga mnoštvo, jer ga svi bjehu očekivali. ⁴¹ I gle, dođe čovjek imenom Jair, koji bijaše nadstojnik sinagoge. On pade pred Isusove noge, usrdno ga moleći da uđe u njegovu kuću, ⁴² jer imaše kćerku jedinicu, od oko dvanaest godina, koja je umirala.

Dok je išao onamo, mnoštvo se tiskalo oko njega. ⁴³ A neka žena, koja je već dvanaest godina bolovala od izljeva krvi, i koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike a nitko je nije mogao iscijeliti,^{[e] 44} priđe mu odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine, a izljev joj krvi odmah prestade. ⁴⁵ »Tko me se dotaknu?« - upita Isus. A kako su svi nijekali, Petar reče: »Učitelju, mnoštvo te gura i tiska.«^{[f] 46} A Isus reče: »Netko me se dotaknu, jer osjetih da iz mene izlazi sila.« ⁴⁷ Kad žena uvidje da se nije skrila, pristupi dršćući, pade pred njega ničice, te mu pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je odmah ozdravila. ⁴⁸ A on joj reče: »Kćeri! Vjera te tvoja spasila. Idi u miru!«

⁴⁹ Dok je on još govorio, dođe netko od nadstojnikovih ukućana, govoreći: »Kći ti je umrla. Ne muči više učitelja.« ⁵⁰ Kad je Isus to čuo, reče mu: »Ne boj se, samo vjeruj, i bit će spašena!« ⁵¹ Kad dođe u kuću, nikomu ne dopusti da s njime uđe osim Petru, Ivanu, Jakovu te ocu djetetovu i majci. ⁵² Svi su plakali i naricali za njom. A on reče: »Ne plačite, jer ona nije umrla, nego spava.« ⁵³ A oni mu se podsmjehivahu, znajući da je umrla. ⁵⁴ A on, prihvativši je za ruku, viknu: »Dijete, ustani!« ⁵⁵ I njezin se duh povrati, te ona odmah ustade, a on zapovjedi da joj dadu jesti. ⁵⁶ Njezini se roditelji zapanjiše, a on im zapovjedi da nikomu ne reknu što se dogodilo.