Add parallel Print Page Options

Uskrsnuće Isusovo

24 Prvoga dana u tjednu, o praskozorju, dođoše one na grob noseći mirise koje pripraviše. Nađoše kamen otkotrljan od groba. Uđoše, ali tijela Gospodina Isusa ne nađoše. I dok su stajale zbunjene zbog toga, kad gle: a to dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše preda njih. Prestrašene prignuše lica k zemlji, a oni im rekoše: »Zašto tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje - uskrišen je! Sjetite se kako vam je zborio dok je još bio u Galileji, da Sin Čovječji 'treba da bude predan u ruke grješnih ljudi, i da bude raspet, i trećega dana da ustane.'« I one se prisjetiše njegovih riječi te, vrativši se s groba, dojaviše sve to Jedanaestorici i svima drugima. 10 Bijahu to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva; i ostale zajedno s njima. Kazivale su to apostolima, 11 ali se njima njihove riječi pričinile kao besmislica i nisu im vjerovali.

12 A Petar ustade i potrča na grob. Nadvirivši se, opazi samo povoje. I ode, čudeći se u sebi što se to dogodilo.

Ukazanje na putu u Emaus

13 I gle, dvojica od njih toga istoga dana bila su na putu u selo koje se zove Emaus, šezdeset stadija udaljeno od Jeruzalema. 14 Razgovarali su međusobno o svemu tome što se dogodilo. 15 Dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se i sam Isus te nastavi putem s njima. 16 Ali njihovim je očima bilo uskraćeno da ga prepoznaju. 17 On im reče: »Kakve su to riječi što ih putem jedan s drugim izmjenjujete?« Oni se, sumorni, zaustaviše.[a] 18 Jedan mu od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini pridošlica u Jeruzalemu koji ne sazna što se u njemu ovih dana dogodilo?« 19 »Što?« - upita ih. A oni mu rekoše: »Ono s Isusom Nazarećaninom, koji bje prorok, silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom; 20 kako ga glavari svećenički i glavari naši predadoše da bude osuđen na smrt te ga raspeše. 21 Mi smo se pak nadali da je on onaj koji će otkupiti Izraela. Ali uza sve to, ovo je već treći dan otkako se to dogodilo. 22 A i neke nas žene od naših zbuniše. U zoru su bile na grobu, 23 ali njegova tijela ne našavši, dođoše govoreći da su vidjele ukazanje anđela, koji su kazali da on živi. 24 I neki od naših otiđoše na grob i nađoše onako kako i žene rekoše, ali njega ne vidješe.«

25 A on im reče: »O nerazumni i srca spora da vjerujete u sve što su govorili proroci! 26 Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« 27 I počevši od Mojsija i svih proroka, protumači im ono što je u svim Pismima o njemu.

28 Približiše se tad selu u koje su išli, a on se pričini kao da ide dalje. 29 No oni navališe, govoreći: »Ostani s nama; ta predvečerje je i dan se već gasi!« I uđe da ostane s njima. 30 I dok je bio s njima za stolom, uzevši kruh izreče blagoslov te im, razlomivši, davaše. 31 Njima se otvoriše oči i prepoznaše ga; a on iščeznu ispred njih. 32 Rekoše potom jedan drugomu: »Nije li srce naše gorjelo u nama dok nam je putem govorio, dok nam je tumačio Pisma?«[b]

33 Ustadoše istoga časa i vratiše se u Jeruzalem. I nađoše zajedno okupljenu Jedanaestoricu i one s njima, 34 koji su govorili: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu.« 35 A oni im ispripovijedaju ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Ukazanje apostolima

36 Dok su oni još to govorili, stade on usred njih i rekne im: »Mir vama!« 37 A oni, preneraženi i prestrašeni, mislili su da gledaju duha. 38 I on im reče: »Zašto ste uplašeni? I zbog čega sumnje naviru u vašemu srcu? 39 Pogledajte moje ruke i moje noge! To sam ja! Opipajte me i vidite, jer duh nema tijela i kostiju, kao što vidite da ja imam.« 40 I rekavši to, pokaza im ruke i noge. 41 I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se snebivali, reče im: »Imate li ovdje što za jelo?« 42 Oni mu pružiše komad pečene ribe.[c] 43 On uze i pojede pred njima.

44 Onda im reče: »Ovo su riječi moje koje sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba se ispuniti sve što je zapisano o meni u Zakonu Mojsijevu, u Prorocima i Psalmima.« 45 Tada im otvori um da razumiju Pisma. 46 I reče im: »Ovako je pisano, da će Krist trpjeti i trećega dana ustati od mrtvih 47 te da se u njegovo ime propovijeda obraćenje za oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jeruzalema.[d] 48 Vi ste svjedoci toga. 49 I evo, ja šaljem obećanje Oca svojega na vas; vi pak ostanite u gradu sve dok se ne zaodjenete Silom s visine.«

Uzašašće

50 Tada ih izvede napolje, prema Betaniji, te podigavši svoje ruke, blagoslovi ih.[e] 51 I dok ih je blagoslivljao, udalji se od njih i uznesen bijaše na nebo. 52 A oni se pokloniše pred njim te se s velikom radošću vratiše u Jeruzalem. 53 I bili su stalno u Hramu blagoslivljajući Boga.[f]

Footnotes

  1. Lk 24,17 Umjesto »Oni se, potišteni, zaustaviše«, neki rukopisi imaju: »... i što se potišteni?«
  2. Lk 24,32 »u nama« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
  3. Lk 24,42 Neki rukopisi dodaju na kraju: »i od pčelinjeg saća.«
  4. Lk 24,47 Umjesto »obraćenje za oproštenje«, neki rukopisi imaju: »obraćenje i oproštenje«.
  5. Lk 24,50 »napolje« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
  6. Lk 24,53 Neki rukopisi dodaju na kraju: »Amen.«

Isusovo uskrsnuće

(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Iv 20,1-10)

24 Prvog dana u tjednu, žene su rano ujutro došle na Isusov grob. Sa sobom su ponijele mirise koje su bile pripremile. Opazile su da je kamen, koji je zatvarao ulaz u grob, odmaknut pa su ušle. No nisu našle tijelo Gospodina Isusa. Dok su tako stajale, zbunjene zbog toga što se dogodilo, odjednom su se kraj njih pojavila dva čovjeka u sjajnoj odjeći. Obuzeo ih je strah i poklonile su im se licem do zemlje. A oni su im rekli: »Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje; ustao je od mrtvih! Sjetite se što vam je rekao dok je još bio u Galileji: rekao je da Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnicima, da mora biti razapet na križu i da će trećega dana ustati od mrtvih.« Tada su se žene sjetile Isusovih riječi.

Vratile su se s groba pa sve to ispričale Jedanaestorici i ostalima. 10 Te su žene bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija—Jakovljeva majka. One i ostale žene, koje su bile s njima, prenijele su to apostolima. 11 No ovima su te riječi zvučale kao izmišljotina i nisu im vjerovali. 12 Ipak, Petar je ustao i otrčao na grob. Sagnuo se, ali nije opazio ništa osim lanenih povoja. Otišao je s groba pitajući se što se to moglo dogoditi.

Na putu u Emaus

(Mk 16,12-13)

13 Istoga su dana dvojica Isusovih sljedbenika išla prema selu Emausu, udaljenom od Jeruzalema oko dvanaest kilometara. 14 Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo. 15 Dok su oni tako o svemu razgovarali i raspravljali, došao je Isus i pridružio im se na putu. 16 No nije im bilo dano da ga mogu prepoznati. 17 Isus ih je upitao: »O čemu to putem raspravljate?«

Stali su i ražalostili se. 18 Jedan od dvojice, po imenu Kleofa, rekao mu je: »Ti si valjda jedini čovjek u Jeruzalemu koji ne zna što se dogodilo ovih dana.«

19 »Na što mislite?« upitao ih je Isus.

Rekli su mu: »Na sve što se dogodilo s Isusom iz Nazareta, koji je bio veliki prorok. Pokazao je to riječima i djelima, pred Bogom i pred cijelim narodom. 20 Raspravljali smo o tome kako su ga naši vodeći svećenici i narodni glavari predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga. 21 Nadali smo se da je on taj koji će osloboditi Izrael. No, to nije sve. Danas je treći dan kako se to dogodilo, 22 a i neke žene među nama zbunile su nas: rano su ujutro otišle na njegov grob, 23 ali nisu pronašle njegovo tijelo. Došle su k nama i rekle nam da su im se ukazali anđeli i rekli im da je Isus živ. 24 Tada su neki od nas otišli na grob. Našli su sve upravo onako kako su žene rekle, ali Isusa nisu vidjeli.«

25 Na to im je Isus rekao: »O, kako ste nerazumni i kako teško vjerujete u ono što su rekli proroci! 26 Nije li bilo nužno da Krist sve to pretrpi prije nego što uđe u svoju slavu?« 27 I tako im je Isus rastumačio što sva Sveta pisma kažu o njemu, od Mojsija do proroka.

28 Približili su se selu u koje su išli, a Isus se napravio kao da će produžiti put. 29 Oni su počeli navaljivati: »Ostani s nama! Kasno je, uskoro će noć.« I on je ušao u kuću da ostane s njima.

30 Kad je bio s njima za stolom, uzeo je kruh i zahvalio Bogu. Zatim ga je razlomio i dao njima. 31 Tada su im se otvorile oči i oni su ga prepoznali, ali je on njima naočigled nestao. 32 A oni su rekli jedan drugomu: »Nije li nam gorjelo u srcima dok je putem razgovarao s nama i objašnjavao nam Sveta pisma?«

33 Istoga su trena ustali i vratili se u Jeruzalem. Tamo su zatekli Jedanaestoricu i ostale okupljene zajedno s njima. 34 Svi okupljeni su rekli: »Gospodin je zaista ustao od mrtvih! Ukazao se Šimunu.«

35 Tada su i ova dvojica ispričala što im se putem dogodilo i kako su prepoznali Isusa dok je lomio kruh.

Isus se ukazuje učenicima

(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8)

36 Dok su još o tome pričali okupljenima, Isus je stao između njih i rekao im: »Mir vama!«

37 A oni su se zaprepastili i obuzeo ih je strah. Mislili su da vide duha. 38 A on im je rekao: »Zašto ste tako uznemireni? I zašto se u vama bude sumnje? 39 Pogledajte mi ruke i noge! Vidjet ćete da sam to stvarno ja. Dotaknite me i vidjet ćete; duh nema mesa i kostiju kao što ih ja imam.«

40 Kada im je to rekao, pokazao im je svoje ruke i noge. 41 A oni od radosti nisu mogli povjerovati svojim očima. Bili su zadivljeni. Upitao ih je: »Imate li ovdje što za jelo?« 42 Dali su mu komad pečene ribe. 43 On ga je uzeo i pred njima pojeo.

44 Zatim im je rekao: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: sve što o meni piše u Mojsijevom zakonu, prorocima i psalmima mora se ispuniti.«

45 Tada im je prosvijetlio um da shvate što je zapisano u Svetim pismima. 46 Rekao im je: »Zapisano je da će Krist biti ubijen i da će trećega dana uskrsnuti 47 i da će se u njegovo ime propovijedati ljudima da se obrate kako bi im bili oprošteni grijesi. Najprije to propovijedajte u Jeruzalemu, a onda i ostalim narodima! 48 Vi ste tome svjedoci. 49 Šaljem vam ono što je moj Otac obećao, ali ostanite u gradu sve dok ne primite silu s Neba!«

Isus uzlazi na Nebo

(Mk 16,19-20; Dj 1,9-11)

50 Tada ih je odveo u blizinu Betanije, podigao ruke i blagoslovio ih. 51 Dok ih je blagoslivljao, udaljio se od njih i bio uznesen na Nebo. 52 Oni su mu se poklonili i s velikom radošću vratili u Jeruzalem. 53 Ondje su stalno bili u Hramu i slavili Boga.