Add parallel Print Page Options

Zakej

19 I uđe u Jerihon. Prolazio je, kad eto čovjeka, imenom Zakej, koji bijaše nadcarinik, a i bogat. Želio je vidjeti tko je Isus, ali nije mogao od mnoštva, jer bijaše niska rasta. I potrčavši naprijed, uspe se na divlju smokvu kako bi ga vidio, jer je onuda imao proći.

Kada dođe na to mjesto, Isus pogleda gore i reče mu: »Zakeju, siđi žurno, jer danas trebam boraviti u tvojoj kući!« On žurno siđe i primi ga, radujući se. A svi koji su to vidjeli, mrmljali su govoreći: 'Kod grješnika uđe!' A Zakej stade i reče Gospodinu: »Evo, polovicu svoga imanja, Gospodine, dajem siromasima. I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu Isus: »Danas dođe spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov. 10 Jer Sin Čovječji dođe tražiti i spasiti ono što je izgubljeno.«

Prispodoba o mnaama

11 Dok su oni to slušali, nadoda im još jednu prispodobu - zato što je bio blizu Jeruzalema, pa su mislili da se odmah ima pojaviti kraljevstvo Božje. 12 Reče dakle:

»Neki čovjek plemenita roda otputova u daleku zemlju da preuzme kraljevstvo te da se vrati. 13 I dozvavši deset svojih slugu, dade im deset mnaa i reče im: 'Trgujte ovim dok ne dođem!' 14 No kako su ga njegovi građani mrzili, poslaše za njim poslanstvo, govoreći: 'Nećemo da ovaj kraljuje nad nama!'

15 Kad se on vrati, pošto je preuzeo kraljevstvo, reče da mu se pozovu one sluge kojima bijaše dao novac kako bi saznao što su zaradili. 16 Tako dođe prvi govoreći: 'Gospodaru, tvoja mna privrijedi ih deset.' 17 On mu reče: 'Dobro, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, imaj vlast nad deset gradova!' 18 Dođe i drugi govoreći: 'Gospodaru, tvoja mna zaradi ih pet.' 19 A on i njemu reče: 'I ti budi nad pet gradova!' 20 Dođe i treći govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne, koju sam držao zavezanu u rupcu. 21 Jer bojao sam se tebe zato što si čovjek strog; uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi posijao.'

22 On mu rekne: 'Tvojim ću ti ustima suditi, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam uložio i žanjem što nisam posijao. 23 Ta zašto onda nisi moj novac uložio u novčarnicu? I ja bih ga, kad dođem, podigao s dobitkom?' 24 I reče onima što su stajali: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset!' 25 Rekoše mu: 'Gospodaru, on ih već ima deset!' 26 'Kažem vam: svakomu koji ima dat će se, a od onoga koji nema uzet će se i ono što ima. 27 A moje neprijatelje, one koji ne htjedoše da kraljujem nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom!'«

Isusov ulazak u Jeruzalem

28 Rekavši to nastavio je putem dalje, uzlazeći u Jeruzalem. 29 Kad se približi Betfagi i Betaniji, kod gore koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika, 30 govoreći: »Idite u ono selo tamo naprijed. Kad u njega uđete, naći ćete privezano magare na koje još nitko od ljudi nije zajahao. Odriješite ga i dovedite! 31 Ako vas tko upita: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'«

32 Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im reče. 33 I dok su driješili magare, njegovi ih gospodari upitaše: »Što driješite to magare?« 34 A oni rekoše: »Gospodinu treba.« 35 I dovedoše ga k Isusu, te stavivši svoje haljine na magare, posjednuše Isusa. 36 I dok je prolazio, prostirali su po putu svoje haljine. 37 Kad se već približi silasku s Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, radujući se, stade u sav glas hvaliti Boga za sva silna djela koja vidješe, 38 govoreći:

»Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Mir na nebu i slava na visinama!«

39 A neki mu farizeji iz mnoštva rekoše: »Učitelju, ukori svoje učenike!« 40 On odgovori: »Kažem vam, ako oni zašute, kamenje će povikati!«

Žaljenje nad Jeruzalemom

41 Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim 42 govoreći: »O kad bi i ti spoznao u dan ovaj što ti je za mir! Ali je sada skriveno tvojim očima.[a] 43 Doći će dani na tebe i neprijatelji će te tvoji opkopom opkoliti, okružit će te i pritijesniti odasvud. 44 Sravnit će sa zemljom i tebe i tvoju djecu u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zato što nisi prepoznao čas pohođenja svojega.«

Čišćenje Hrama

45 Ušavši u Hram, stade istjerivati prodavače, 46 govoreći im: »Pisano je: 'I Dom moj bit će Dom molitve', a vi od njega načiniste pećinu razbojničku.«

47 I svaki je dan poučavao u Hramu. A svećenički su glavari i pismoznanci tražili da ga pogube, a tako i prvaci narodni, 48 ali nisu nalazili što da učine, jer je sav narod gutao njegovu riječ.

Footnotes

  1. Lk 19,42 Neki rukopisi dodaju »barem«: »kad bi i ti barem spoznao«