Evanđelje po Luki 14

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Iscjeljenje u subotu

14 Jedne subote dođe u kuću nekog glavara farizejskog da blaguje kruh, a oni ga vrebali. ² I gle, pred njim bijaše neki čovjek koji je patio od vodene bolesti. ³ Nato Isus reče zakonoznancima i farizejima: »Je li dopušteno iscjeljivati subotom ili nije?« ⁴ A oni zašutješe. I prihvativši ga rukom, on ga izliječi i otpusti. ⁵ A njima reče: »Ako komu od vas padne sin ili vol u bunar, neće li ga odmah izvaditi i u dan subotnji?«^{[a] 6} Na to mu nisu mogli odgovoriti ništa.

O poniznosti

⁷ Promatrajući ih kako izabiru čelna mjesta, ispričao je uzvanicima ovu prispodobu: ⁸ »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na čelno mjesto, da ne bi možda, bude li pozvan netko časniji od tebe, ⁹ došao onaj koji vas je obojicu pozvao i tebi rekao: 'Podaj mjesto ovomu!' Tada ćeš se postidjeti i zauzeti posljednje mjesto. ¹⁰ Nego kad si pozvan, pođi i sjedni na posljednje mjesto da ti onaj koji te pozvao, kad dođe, rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' I tada će ti to biti na čast pred svima koji su s tobom za stolom. ¹¹ Jer će svaki koji se uzvisuje biti ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

O izboru uzvanika

¹² Tada je govorio i onomu koji ga bijaše pozvao: »Kad priređuješ objed ili večeru, svojih prijatelja, ni svoje braće, ni svojih rođaka, ni bogatih susjeda ne pozivaj, da ne bi i oni tebe poslije pozvali pa ti tako uzvratili. ¹³ Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe. ¹⁴ Blažen ćeš biti jer ti oni nemaju čime uzvratiti! Uzvratit će ti se, doista, o uskrsnuću pravednika.«

Velika večera

¹⁵ Kad je to čuo jedan od onih koji su s njime bili za stolom, reče mu: »Blažen onaj koji bude blagovao kruha u kraljevstvu Božjemu!« ¹⁶ A on mu nato reče: »Neki čovjek priredi veliku večeru i pozva mnoge. ¹⁷ U vrijeme večere posla svojega slugu da rekne uzvanicima: 'Dođite, jer je već pripravljeno!'^{[b] 18} Ali se oni svi do jednoga stadoše ispričavati. Prvi mu reče: 'Kupio sam njivu i moram je otići pogledati. Molim te, ispričaj me!' ¹⁹ I drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa ih idem okušati. Molim te, ispričaj me!' ²⁰ A treći reče: 'Oženio sam se i stoga ne mogu doći.'

²¹ Sluga se vrati i javi to svojemu gospodaru. Razgnjevivši se, domaćin tada reče svome sluzi: 'Izađi brzo na trgove i ulice gradske pa dovedi ovamo siromahe i kljaste i slijepe i hrome!' ²² Sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je kako si zapovjedio i još ima mjesta.' ²³ Reče gospodar sluzi: 'Izađi na putove i među plotove, i natjeraj ih da uđu da mi se napuni kuća.' ²⁴ Jer, kažem vam, nijedan od onih pozvanih ljudi neće okusiti moje večere!«

Zahtjevi učeništva

²⁵ Veliko je mnoštvo išlo s njime, te im on, okrenuvši se, reče: ²⁶ »Ako tko dođe k meni, a da ne voli manje oca svojega i majku i ženu i djecu i braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik. ²⁷ I tko ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.

²⁸ Jer tko od vas, kad hoće da sagradi kulu, neće najprije sjesti i proračunati trošak ima li za dovršenje, ²⁹ da mu se ne bi, kad postavi temelj, pa ne mogne dovršiti, stali rugati svi koji to promatraju, ³⁰ govoreći: 'Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti!'

³¹ Ili koji kralj, kad polazi da se zarati s drugim kraljem, najprije ne sjedne i ne razmotri je li u stanju s deset tisuća suprotstaviti se onomu koji na nj ide s dvadeset tisuća? ³² Akoli ne može, poslat će poslanstvo dok je onaj još daleko, i zatražiti uvjete mira.

³³ Tako i svaki od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.

Prispodoba o soli

³⁴ Sol je, zasigurno, dobra. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? ³⁵ Nije valjana ni za zemlju, ni za gnoj; van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!«