Add parallel Print Page Options

Poslanje sedamdesetdvojice

10 Poslije toga Gospodin odredi drugu sedamdeset i dvojicu i posla ih po dvojicu pred sobom u svaki grad i mjesto kamo je namjeravao ići.[a] Govorio im je: »Žetva je velika, ali je radnika malo. Molite dakle Gospodara žetve kako bi poslao radnike u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite ni kese, ni torbe, ni obuće. Putem se ne zaustavljajte nikoga pozdravljati! U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' I bude li ondje tko sin mira, vaš će mir na njemu počinuti; akoli ne, vama će se vratiti. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe, jer radnik je vrijedan svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću. Kad uđete u koji grad, i prime vas, jedite ono što iznesu pred vas. I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu. Govorite im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' 10 A kad uđete u koji grad i ne prime vas, izađite na njegove ulice i recite: 11 'I prašinu vašega grada, što je prionula za naše noge, stresamo vam! Ali ovo znajte: Približilo se kraljevstvo Božje!' 12 Kažem vam da će Sodomi biti lakše u onaj dan negoli gradu tome!«

'Jao' neobraćenim gradovima

13 »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jer da su se u Tiru i Sidonu dogodila silna djela koja su se dogodila u vama, odavno bi se već, sjedeći u kostrijeti i pepelu, bili obratili. 14 Ali će Tiru i Sidonu lakše biti na Sudu negoli vama. 15 I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzdići? Do Podzemlja ćeš se strovaliti. 16 Tko vas sluša, sluša mene; tko prezire vas, prezire mene. A tko prezire mene, prezire Onoga koji je mene poslao!«

Pravi razlog radosti

17 Sedamdesetidvojica se vratiše s radošću, govoreći: »Gospodine, i zli dusi nam se pokoravaju u ime tvoje.«[b] 18 On im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje pade s neba. 19 Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj neprijateljskoj sili, i ništa vam neće nauditi. 20 Ali se ne radujte što vam se dusi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima!«

Evanđelje otkriveno malenima

21 U taj čas uskliknu on u Duhu Svetom i reče: »Hvalim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i razumnih, a otkrio malenima. Da, Oče, jer se tako svidjelo tebi.[c] 22 Sve mi je predao Otac moj, i nitko ne zna tko je Sin - do Otac; ni tko je Otac - do Sin, i onaj komu Sin htjedne otkriti.«

23 I okrenuvši se učenicima, reče im nasamo: »Blažene oči koje gledaju što vi gledate! 24 Jer, kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali ne vidješe; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Najveća zapovijed

25 I gle, ustade neki zakonoznanac te, da bi ga iskušao, upita: »Učitelju, što mi je činiti da baštinim život vječni?« 26 On mu reče: »Što je pisano u Zakonu? Kako čitaš?« 27 A on odgovori: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom i svom pameću svojom, i bližnjega svojega kao sebe samoga.« 28 Reče mu Isus: »Ispravno si odgovorio. To izvršavaj i živjet ćeš.«

Milosrdni Samarijanac

29 Želeći se pak opravdati, upita on Isusa: »A tko je moj bližnji?« 30 Isus prihvati i reče:

»Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon pa upade među razbojnike koji ga svukoše i izudaraše, te otiđoše ostavivši ga polumrtva. 31 Slučajno je tim putem silazio neki svećenik, i vidjevši ga, mimoiđe. 32 Tako i neki levit kad dođe do toga mjesta priđe pa, vidjevši ga, mimoiđe. 33 Neki pak Samarijanac, putujući, dođe do njega i vidjevši ga, sažali se. 34 Priđe i povi mu rane zalivši ih uljem i vinom, te ga posadi na svoje živinče, prenese u gostinjac i pobrinu se za njega. 35 Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. A ako što više potrošiš, ja ću ti na svom povratku nadoknaditi.'

36 Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što upade među razbojnike?« 37 On nato reče: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Isus mu onda reče: »Idi i ti čini tako.«

Marta i Marija

38 Dok su oni tako išli svojim putem, uđe on u neko selo. Neka žena, imenom Marta, primi ga u kuću. 39 Ona je imala sestru zvanu Marija koja je, sjednuvši tad Gospodinu do nogu, slušala njegovu riječ. 40 A Marta bijaše vrlo zauzeta posluživanjem, pa priđe i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj dakle da mi pripomogne!« 41 Gospodin joj odgovori: »Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za mnogo, 42 a jedno je potrebno. Marija je doista bolji dio izabrala, koji joj se neće oduzeti.«

Footnotes

  1. Lk 10,1 »sedamdeset i dvojicu« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima, već mnogi rukopisi donose: »sedamdesetoricu«. Usp. Lk 10,17.
  2. Lk 10,17 »sedamdesetidvojica« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima, već mnogi rukopisi donose: »sedamdesetorica«. Usp. Lk 10,1.
  3. Lk 10,21 Neki rukopisi umjesto »u Duhu Svetom« donose čitanje: »u duhu (dosl. 'duhom', bez prijedloga)«.

Isus šalje sedamdesetdvojicu

10 Nakon toga, Gospodin je imenovao još sedamdesetdvojicu[a] učenika i poslao ih pred sobom po dvojicu, u svaki grad i mjesto kamo je sâm namjeravao poći. Rekao im je: »Žetva je velika, a radnika je malo. Stoga, molite gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu. Idite! I zapamtite: šaljem vas kao janjce među vukove. Nemojte nositi novac, torbu niti obuću! I putem ne pozdravljajte nikoga! U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovom domu!’ Ako je u njoj netko kome je stalo do mira, vaš će mir ostati s njim, a ako nije—vratit će se k vama. Ostanite u toj kući, jedite i pijte što god vam ponude, jer radnik zaslužuje svoju plaću. Ne selite se iz kuće u kuću! I u koji god grad dođete i tamo vas lijepo prime, jedite što stave pred vas! Ozdravljajte bolesne i govorite im: ‘Božje je kraljevstvo blizu!’ 10 A u koji god grad uđete i tamo vas ne prime, izađite na njegove ulice i recite: 11 ‘Čak i prašinu ovoga grada, koja nam se uhvatila za stopala, otresamo sa sebe protiv vas. Ipak, znajte ovo: Božje je kraljevstvo blizu!’ 12 Kažem vam, na taj će dan biti lakše stanovnicima Sodome nego tome gradu.«

Isus upozorava

(Mt 11,20-24)

13 »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se čuda učinjena u vama dogodila u Tiru i Sidonu, oni bi se već odavno vratili na pravi put. Sjedili bi u pokajničkoj tkanini i pepelu u znak pokajanja. 14 No Tiru i Sidonu će na dan Suda biti lakše nego vama. 15 A ti, Kafarnaume, zar ćeš se uzdići na nebo? Sići ćeš u svijet mrtvih!

16 Onaj tko vas sluša, mene sluša. Onaj tko vas odbacuje, mene odbacuje. A onaj tko odbacuje mene, odbacuje onoga koji me poslao.«

Sotonin pad

17 Sedamdesetdvojica su se radosno vratila govoreći: »Gospodine, čak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime.« 18 A on im je rekao: »Vidio sam Sotonu kako pada kao munja s Neba. 19 Slušajte! Dao sam vam vlast da gazite zmije i škorpione i vlast nad svakom neprijateljskom silom. Ništa vam neće nauditi. 20 No ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na Nebu!«

Isusova molitva Ocu

(Mt 11,25-27; 13,16-17)

21 U tom je trenutku zatitrao od radosti u Svetom Duhu i rekao: »Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru Neba i Zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i pametnih, a otkrio malenima. Da, Oče, jer ti si tako odlučio.

22 Otac mi je sve predao u ruke. I nitko ne zna tko je Sin, osim Oca. Nitko ne zna ni tko je Otac, osim Sina i onoga komu Sin to odluči otkriti.«

23 Zatim se okrenuo prema učenicima i povjerio im nasamo: »Blagoslovljene su oči koje vide ono što vi vidite! 24 Jer, kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi čeznuli da vide to što vi vidite, ali nisu vidjeli; da čuju to što vi čujete, ali nisu čuli.«

Priča o dobrom Samarijancu

25 Tada je neki učitelj Zakona ustao i rekao Isusu u namjeri da ga iskuša: »Učitelju, što moram činiti da dobijem vječni život?«

26 A Isus mu je odgovorio: »Što piše u Zakonu? Što tamo čitaš?«

27 Čovjek je odgovorio: »Voli Gospodina, svoga Boga, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim«[b] i »Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.«[c]

28 A Isus mu je rekao: »Točno si odgovorio. Čini tako i živjet ćeš!«

29 Čovjek se htio pokazati pravednim pa je upitao Isusa: »A tko je moj bližnji?«

30 Isus mu je odvratio: »Neki je čovjek silazio iz Jeruzalema u Jerihon i pao u ruke razbojnicima. Oni su ga svukli, pretukli i otišli. Čovjek je ostao ležati polumrtav. 31 Slučajno je tim putem prolazio neki svećenik. Kad ga je spazio, zaobišao ga je. 32 Naišao je i neki levit; kad ga je spazio, i on ga je zaobišao. 33 A neki je Samarijanac prolazio putem i došao do njega. Čim ga je spazio, sažalio se nad njim. 34 Prišao mu je, oprao mu rane uljem i vinom te ih previo. Zatim ga je stavio na svoju životinju, odveo u prenoćište i pobrinuo se za njega. 35 Sutradan je izvadio dva srebrnjaka, dao ih vlasniku prenoćišta i rekao mu: ‘Njeguj ga, a ako što dodatno potrošiš, ja ću ti platiti kad se vratim.’

36 Što misliš, koji se od ove trojice ponio kao bližnji prema onomu što je pao u ruke razbojnicima?«

37 Učitelj Zakona je odgovorio: »Onaj koji se sažalio nad njim.«

A Isus mu je rekao: »Idi i čini kako je i on učinio!«

Marija i Marta

38 Dok je putovao sa svojim učenicima, ušao je u neko selo. Neka žena po imenu Marta primila ga je u kuću, 39 a imala je sestru Mariju. Marija je sjela pokraj Gospodinovih nogu i slušala što govori, 40 a Marta je bila zaokupljena raznim poslovima i posluživanjem. Došla je k njemu i rekla: »Gospodine, zar te nije briga što me sestra ostavila da sama radim sav posao? Reci joj da mi pomogne!«

41 Gospodin joj je odgovorio: »Marta, Marta, tebe muči i uznemiruje mnogo toga, 42 a samo je jedno važno. Marija je izabrala za sebe ono najbolje što joj neće biti oduzeto.«

Footnotes

  1. 10,1 sedamdesetdvojicu U nekim starogrčkim rukopisima piše: »sedamdesetoricu«. Isto u 17. retku.
  2. 10,27 Citat iz Pnz 6,5.
  3. 10,27 Citat iz Lev 19,18.