Evanđelje po Luki 1

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Predgovor

1 Budući da već mnogi poduzeše sastaviti prikaz o događajima koji su se ispunili među nama, ² onako kako nam ih predadoše oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, ³ to i ja odlučih - pošto sam pomno ispitao sve od početka - da ti to po redu napišem, vrli Teofile, ⁴ da se osvjedočiš o pouzdanosti riječi o kojima si poučen.

Navještaj rođenja Ivana Krstitelja

⁵ U dane Heroda, judejskoga kralja, bijaše neki svećenik imenom Zaharija, iz reda Abijina. Njegova žena bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. ⁶ Oboje bijahu pravedni pred Bogom; živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. ⁷ Ali nisu imali djeteta, jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već u poodmaklim godinama.

⁸ I dok je on po rasporedu svojega reda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ⁹ ždrijebom ga zapade da prema običaju svećeništva uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. ¹⁰ Za vrijeme prinošenja kada sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. ¹¹ Tada se njemu ukaza anđeo Gospodnji koji je stajao s desne strane kadionoga žrtvenika. ¹² Ugledavši ga, Zaharija se uplaši i strah ga obuze. ¹³ Anđeo mu pak reče: »Ne boj se, Zaharija, jer molitva je tvoja uslišana! Tvoja žena Elizabeta rodit će ti sina i ti ćeš mu nadjenuti ime Ivan. ¹⁴ On će ti biti radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju, ¹⁵ jer će biti velik pred Gospodinom. Neće piti ni vina ni drugoga opojnog pića, i bit će ispunjen Duhom Svetim već od majčine utrobe. ¹⁶ Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. ¹⁷ On će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da obrati srca otaca k djeci i nepokorne k razboritosti pravednih, te pripravi Gospodinu narod spreman.«

¹⁸ A Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to znati? Jer ja sam star i žena je moja u svojim poodmaklim godinama.« ¹⁹ Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i navijestim ti ovu radosnu vijest. ²⁰ I evo, zato što nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti sve do dana dok se to ne dogodi.«

²¹ A narod je čekao Zahariju i čudio se što se toliko dugo zadržao u Svetištu. ²² A kad je izašao, ništa im nije mogao govoriti, te zaključiše da je morao u Svetištu vidjeti ukazanje. On im se pak pokušavao izraziti pokretima, no i dalje je ostao nijem.

²³ Kad se dani njegova službovanja navršiše, on se vrati svojoj kući. ²⁴ A poslije tih dana njegova žena Elizabeta zatrudnje. Krila se pet mjeseci govoreći: ²⁵ »Tako mi je učinio Gospodin u dane kad pogleda na me da skine sramotu moju pred ljudima«.

Navještaj Isusova rođenja

²⁶ U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, ²⁷ k djevici zaručenoj mužu imenom Josip, iz kuće Davidove. A ime je djevici bilo Marija. ²⁸ Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milošću obdarena! Gospodin s tobom!«^{[a] 29} Ona se smete na te riječi i stade premišljati kakav bi to bio pozdrav. ³⁰ No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Jer našla si milost kod Boga. ³¹ I evo, zatrudnjet ćeš i roditi sina, i nadjenut ćeš mu ime Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, njegova oca. ³³ On će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

³⁴ Nato Marija upita anđela: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« ³⁵ Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na tebe, i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to novorođenče, Sveto, biti nazvano Sin Božji.^{[b] 36} I evo, Elizabeta, tvoja rođakinja, i ona je začela sina u svojoj starosti; ovo je već šesti mjesec njoj, koju su zvali nerotkinjom. ³⁷ Jer Bogu ništa nije nemoguće!« ³⁸ A Marija reče: »Evo sluškinje Gospodnje. Neka mi bude po riječi tvojoj!« I anđeo ode od nje.

Marijin pohod Elizabeti

³⁹ Tih dana ustade Marija i uputi se žurno u gorje, u grad Judin. ⁴⁰ Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. ⁴¹ I tek što Elizabeta začu Marijin pozdrav, poskoči čedo u njezinoj utrobi. Elizabeta se ispuni Duhom Svetim, ⁴² te uzviknu iza svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ⁴³ I otkuda meni to da majka Gospodina mojega dođe k meni? ⁴⁴ Jer gle, čim glas tvoga pozdrava doprije do mojih ušiju, poskoči čedo od veselja u utrobi mojoj. ⁴⁵ Blažena ona koja povjerova da će doći do ispunjenja onoga što joj je rečeno od Gospodina!«

Marijin hvalospjev

⁴⁶ Tada Marija reče:

⁵⁶ A Marija ostade s Elizabetom oko tri mjeseca; onda se vrati svojoj kući.

Rođenje Ivana Krstitelja

⁵⁷ Elizabeti se pak navrši vrijeme da rodi; i porodi sina. ⁵⁸ Kad njezini susjedi i rođaci dočuše da joj Gospodin iskaza veliko milosrđe, radovali su se s njom.

⁵⁹ Osmoga dana dođoše obrezati djetešce i htjedoše ga prozvati Zaharijom, imenom njegova oca, ⁶⁰ ali njegova majka nato reče: »Ne, nego će se zvati Ivan!« ⁶¹ Rekoše joj: »Nema nikoga od tvoje rodbine koji se zove tim imenom.« ⁶² Tada znakovima upitaju oca kako bi ga on želio nazvati. ⁶³ On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime.« I svi se začudiše. ⁶⁴ A njemu se odmah otvoriše usta i jezik, te stade govoriti blagoslivljajući Boga.

⁶⁵ I strah obuze sve njihove susjede. O svim se tim događajima pripovijedalo po svem gorju judejskom. ⁶⁶ Svi koji su slušali, pohraniše ih u srce svoje, pitajući se: »Što li će dakle biti od ovoga djetešceta?« I doista, ruka Gospodnja bijaše s njime.

Zaharijin hvalospjev

⁶⁷ A Zaharija, otac njegov, ispuni se Duhom Svetim i stade prorokovati:

⁸⁰ A dječačić je rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svojega očitovanja pred Izraelom.