Evanđelje po Ivanu 6
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Isus nahranio pet tisuća ljudi
6 Poslije toga Isus ode na drugu obalu Galilejskog, ili Tiberijadskog mora. 2 Slijedilo ga veliko mnoštvo, jer su gledali znamenja koja je činio na bolesnicima. 3 Onda Isus uzađe na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima. 4 A bližila se Pasha, židovski blagdan.
5 Kad Isus podignu oči te ugleda da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upita dakle Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi jedu?« 6 To je govorio iskušavajući ga, jer znao je što će učiniti. 7 Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« 8 Tada mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekne: 9 »Ovdje je neki dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice; ali što je to za tolike?« 10 Isus reče: »Neka ljudi posjedaju!« Na tom je mjestu bilo mnogo trave; i posjedaše, njih oko pet tisuća muškaraca.
11 Tada Isus uze kruhove te, izrekavši hvalu, razdijeli ih onima što su posjedali. A tako i od ribica, koliko god su htjeli. 12 Kad se pak nasitiše, rekne svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne.« 13 Skupiše dakle i napuniše dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova preostaše onima koji su jeli.
14 Kad ljudi dakle vidješe znamen koji Isus učini, govorili su: »Ovo je uistinu Prorok, Onaj koji ima doći na svijet.« 15 A Isus, znajući da kane doći te ga na silu ugrabiti da ga učine kraljem, opet se povuče u goru, on sam.
Isus hoda po moru
16 A kad se spusti večer, njegovi učenici siđoše k moru. 17 I ušavši u lađicu, zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo i smračilo, a Isus im još nije dolazio. 18 More se nadizalo od silna vjetra što je puhao. 19 Kad su se dakle otisnuli nekih dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje se hodajući po moru približuje lađici. I prestrašiše se. 20 A on im rekne: »Ja sam, ne bojte se!« 21 Htjeli su ga uzeti u lađicu, i odjednom se lađica nađe uz obalu kojoj su se bili zaputili.
Isus, kruh života
22 Sutradan mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali mora, primijeti da ondje, osim jedne, ne bijaše druge lađice, te da Isus ne uđe u lađicu zajedno sa svojim učenicima, nego da njegovi učenici otploviše sami. 23 Tu, međutim, pristadoše neke druge lađice iz Tiberijade, blizu mjesta gdje jedoše kruh pošto Gospodin dade hvalu. 24 Kada dakle mnoštvo primijeti da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađice i otiđoše u Kafarnaum tražeći Isusa. 25 Kad ga nađoše na drugoj strani mora, rekoše mu: »Rabbi, kad si ovamo došao?« 26 Odgovori im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam, tražite me ne zato što ste vidjeli znamenja, nego zato što onoga kruha jedoste i nasitiste se. 27 Starajte se ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji, jer njega pečatom potvrdi Otac, Bog.«
28 A oni ga upitaše: »Što da činimo kako bismo radili djela Božja?« 29 Odgovori im Isus: »Ovo je djelo Božje - da vjerujete u onoga koga On posla.« 30 Oni mu onda rekoše: »Koji dakle znamen činiš da vidimo i da ti povjerujemo? Što možeš uraditi? 31 Naši očevi jedoše manu u pustinji, kao što je zapisano: 'Dade im jesti kruh s neba!'« 32 Tada im reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje istinski kruh s neba; 33 jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« 34 Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha!« 35 Reče im Isus:
»Ja sam kruh života. Onaj koji k meni dolazi, zasigurno neće ogladnjeti, i tko u mene vjeruje, zasigurno neće nikada ožednjeti. 36 No rekoh vam: ta vidjeli ste me, i - ne vjerujete.[a] 37 Sve ono što mi Otac daje doći će k meni, a onoga koji k meni dođe neću izbaciti van. 38 Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju Onoga koji me posla. 39 A ovo je volja Onoga koji me posla: da nijednoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ga uskrisim u posljednji dan. 40 Ovo je, naime, volja moga Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.«
41 Tada su Židovi mrmljali protiv njega, jer je rekao: »Ja sam kruh što je sišao s neba.« 42 I govorili su: »Nije li to Isus, Josipov sin? Zar mu ne poznajemo oca i majku? Kako sad govori: »Sišao sam s neba?«
43 Odgovori im Isus: »Ne mrmljajte među sobom! 44 Nitko ne može k meni doći ako ga ne privuče Otac - Onaj koji me posla, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 45 Zapisano je u Prorocima: 'Svi će biti od Boga poučeni.' Tko god čuje od Oca, i pouči se, k meni dolazi. 46 Ne da bi itko vidio Oca, osim onoga koji je kod Boga; taj je vidio Oca. 47 Zaista, zaista, kažem vam, onaj koji vjeruje ima život vječni.[b] 48 Ja sam kruh života. 49 Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 50 Ovo je kruh koji silazi s neba da tko od njega jede ne umre. 51 Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. I kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.«
52 Tada se Židovi prepirahu među sobom govoreći: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje da jedemo?« 53 Isus im stoga reče:
»Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. 54 Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Jer je tijelo moje jelo istinsko i krv je moja istinsko piće. 56 Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. 57 Kao što mene posla Otac, Onaj koji živi, i ja živim po Ocu; tako će i onaj koji mene blaguje živjeti po meni. 58 Ovo je kruh koji je sišao s neba, ne kao onaj koji očevi jedoše i pomriješe. Onaj tko ovaj kruh jede, živjet će zauvijek.«
59 To reče dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu. 60 Čuvši to, mnogi od njegovih učenika nato rekoše: »Tvrda je ovo besjeda. Tko je može slušati?« 61 A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjuje? 62 A što kad biste vidjeli Sina Čovječjega gdje uzlazi onamo gdje je prije bio? 63 Duh je onaj koji oživljuje, a tijelom se ništa ne postiže. Riječi koje sam vam zborio duh su i život su. 64 Ali ima među vama onih koji ne vjeruju.« Isus je, naime, znao od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. 65 Još je govorio: »Stoga sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«
66 Otada mnogi od njegovih učenika odustaše, i nisu više išli s njime.
Ispovijest Petrova
67 Tada Isus upita Dvanaestoricu: »Hoćete li i vi otići?« 68 Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi vječnoga života! 69 I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«[c] 70 Odgovori im Isus: »Nisam li ja izabrao vas Dvanaestoricu? A ipak, jedan je od vas đavao.« 71 Govorio je to o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer ga je on, premda jedan od Dvanaestorice, imao izdati.[d]
Footnotes
- Iv 6,36 »me« - autentičnost nije potvrđena u svim najvažnijim rukopisima.
- Iv 6,47 Neki rukopisi iza »vjeruje« dodaju: »u mene«.
- Iv 6,69 Umjesto »Svetac Božji«, neki rukopisi imaju: »Krist, Sin Boga živoga«.
- Iv 6,71 Umjesto »o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga«, neki rukopisi imaju: »o Judi sinu Šimunovu, Iskariotu«. Usp. Iv 13,26.
Ivan 6
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Isus hrani više od pet tisuća ljudi
(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Lk 9,10-17)
6 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. 2 Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. 3 Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. 4 Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.
5 Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« 6 Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.
7 Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«
8 Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: 9 »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«
10 »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. 11 Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, 12 Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« 13 Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.
14 Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok[a] koji treba doći na svijet!«
15 Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.
Isus hoda po vodi
(Mt 14,22-27; Mk 6,45-52)
16 Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. 17 Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. 18 Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. 19 Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. 20 »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. 21 Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.
Narod traži Isusa
22 Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. 23 Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. 24 Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.
25 Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«
26 Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. 27 Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«
28 »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«
29 Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«
30 »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. 31 Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’[b].«
32 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. 33 Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«
34 »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«
35 »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. 36 Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. 37 Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. 38 Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. 39 A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. 40 Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«
41 Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« 42 Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’«
43 Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! 44 K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan. 45 Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’[c] Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. 46 To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega. 47 Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život. 48 Ja sam kruh koji daje život. 49 Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli. 50 Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti. 51 Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.«
52 Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«
53 Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. 54 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. 57 Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. 58 Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« 59 Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi[d] u Kafarnaumu.
Mnogi napuštaju Isusa
60 Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?«
61 Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje? 62 Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio? 63 Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.« 64 Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao: 65 »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’«
66 Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili.
67 Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?«
68 »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život. 69 Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija[e].«
70 Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.«
71 Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa.
Footnotes
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International