Evanđelje po Ivanu 6

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Isus nahranio pet tisuća ljudi

6 Poslije toga Isus ode na drugu obalu Galilejskog, ili Tiberijadskog mora. ² Slijedilo ga veliko mnoštvo, jer su gledali znamenja koja je činio na bolesnicima. ³ Onda Isus uzađe na goru i ondje je sjedio sa svojim učenicima. ⁴ A bližila se Pasha, židovski blagdan.

⁵ Kad Isus podignu oči te ugleda da veliko mnoštvo dolazi k njemu, upita dakle Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi jedu?« ⁶ To je govorio iskušavajući ga, jer znao je što će učiniti. ⁷ Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« ⁸ Tada mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, rekne: ⁹ »Ovdje je neki dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice; ali što je to za tolike?« ¹⁰ Isus reče: »Neka ljudi posjedaju!« Na tom je mjestu bilo mnogo trave; i posjedaše, njih oko pet tisuća muškaraca.

¹¹ Tada Isus uze kruhove te, izrekavši hvalu, razdijeli ih onima što su posjedali. A tako i od ribica, koliko god su htjeli. ¹² Kad se pak nasitiše, rekne svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne.« ¹³ Skupiše dakle i napuniše dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova preostaše onima koji su jeli.

¹⁴ Kad ljudi dakle vidješe znamen koji Isus učini, govorili su: »Ovo je uistinu Prorok, Onaj koji ima doći na svijet.« ¹⁵ A Isus, znajući da kane doći te ga na silu ugrabiti da ga učine kraljem, opet se povuče u goru, on sam.

Isus hoda po moru

¹⁶ A kad se spusti večer, njegovi učenici siđoše k moru. ¹⁷ I ušavši u lađicu, zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo i smračilo, a Isus im još nije dolazio. ¹⁸ More se nadizalo od silna vjetra što je puhao. ¹⁹ Kad su se dakle otisnuli nekih dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje se hodajući po moru približuje lađici. I prestrašiše se. ²⁰ A on im rekne: »Ja sam, ne bojte se!« ²¹ Htjeli su ga uzeti u lađicu, i odjednom se lađica nađe uz obalu kojoj su se bili zaputili.

Isus, kruh života

²² Sutradan mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali mora, primijeti da ondje, osim jedne, ne bijaše druge lađice, te da Isus ne uđe u lađicu zajedno sa svojim učenicima, nego da njegovi učenici otploviše sami. ²³ Tu, međutim, pristadoše neke druge lađice iz Tiberijade, blizu mjesta gdje jedoše kruh pošto Gospodin dade hvalu. ²⁴ Kada dakle mnoštvo primijeti da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađice i otiđoše u Kafarnaum tražeći Isusa. ²⁵ Kad ga nađoše na drugoj strani mora, rekoše mu: »Rabbi, kad si ovamo došao?« ²⁶ Odgovori im Isus:

»Zaista, zaista, kažem vam, tražite me ne zato što ste vidjeli znamenja, nego zato što onoga kruha jedoste i nasitiste se. ²⁷ Starajte se ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni. Nju će vam dati Sin Čovječji, jer njega pečatom potvrdi Otac, Bog.«

²⁸ A oni ga upitaše: »Što da činimo kako bismo radili djela Božja?« ²⁹ Odgovori im Isus: »Ovo je djelo Božje - da vjerujete u onoga koga On posla.« ³⁰ Oni mu onda rekoše: »Koji dakle znamen činiš da vidimo i da ti povjerujemo? Što možeš uraditi? ³¹ Naši očevi jedoše manu u pustinji, kao što je zapisano: 'Dade im jesti kruh s neba!'« ³² Tada im reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam, nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam Otac moj daje istinski kruh s neba; ³³ jer kruh je Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« ³⁴ Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha!« ³⁵ Reče im Isus:

»Ja sam kruh života. Onaj koji k meni dolazi, zasigurno neće ogladnjeti, i tko u mene vjeruje, zasigurno neće nikada ožednjeti. ³⁶ No rekoh vam: ta vidjeli ste me, i - ne vjerujete.^{[a] 37} Sve ono što mi Otac daje doći će k meni, a onoga koji k meni dođe neću izbaciti van. ³⁸ Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju Onoga koji me posla. ³⁹ A ovo je volja Onoga koji me posla: da nijednoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ga uskrisim u posljednji dan. ⁴⁰ Ovo je, naime, volja moga Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.«

⁴¹ Tada su Židovi mrmljali protiv njega, jer je rekao: »Ja sam kruh što je sišao s neba.« ⁴² I govorili su: »Nije li to Isus, Josipov sin? Zar mu ne poznajemo oca i majku? Kako sad govori: »Sišao sam s neba?«

⁴³ Odgovori im Isus: »Ne mrmljajte među sobom! ⁴⁴ Nitko ne može k meni doći ako ga ne privuče Otac - Onaj koji me posla, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁴⁵ Zapisano je u Prorocima: 'Svi će biti od Boga poučeni.' Tko god čuje od Oca, i pouči se, k meni dolazi. ⁴⁶ Ne da bi itko vidio Oca, osim onoga koji je kod Boga; taj je vidio Oca. ⁴⁷ Zaista, zaista, kažem vam, onaj koji vjeruje ima život vječni.^{[b] 48} Ja sam kruh života. ⁴⁹ Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. ⁵⁰ Ovo je kruh koji silazi s neba da tko od njega jede ne umre. ⁵¹ Ja sam kruh živi koji je sišao s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek. I kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.«

⁵² Tada se Židovi prepirahu među sobom govoreći: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje da jedemo?« ⁵³ Isus im stoga reče:

»Zaista, zaista, kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. ⁵⁴ Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵ Jer je tijelo moje jelo istinsko i krv je moja istinsko piće. ⁵⁶ Onaj tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. ⁵⁷ Kao što mene posla Otac, Onaj koji živi, i ja živim po Ocu; tako će i onaj koji mene blaguje živjeti po meni. ⁵⁸ Ovo je kruh koji je sišao s neba, ne kao onaj koji očevi jedoše i pomriješe. Onaj tko ovaj kruh jede, živjet će zauvijek.«

⁵⁹ To reče dok je poučavao u sinagogi u Kafarnaumu. ⁶⁰ Čuvši to, mnogi od njegovih učenika nato rekoše: »Tvrda je ovo besjeda. Tko je može slušati?« ⁶¹ A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjuje? ⁶² A što kad biste vidjeli Sina Čovječjega gdje uzlazi onamo gdje je prije bio? ⁶³ Duh je onaj koji oživljuje, a tijelom se ništa ne postiže. Riječi koje sam vam zborio duh su i život su. ⁶⁴ Ali ima među vama onih koji ne vjeruju.« Isus je, naime, znao od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. ⁶⁵ Još je govorio: »Stoga sam vam rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

⁶⁶ Otada mnogi od njegovih učenika odustaše, i nisu više išli s njime.

Ispovijest Petrova

⁶⁷ Tada Isus upita Dvanaestoricu: »Hoćete li i vi otići?« ⁶⁸ Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, komu da idemo? Ti imaš riječi vječnoga života! ⁶⁹ I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«^{[c] 70} Odgovori im Isus: »Nisam li ja izabrao vas Dvanaestoricu? A ipak, jedan je od vas đavao.« ⁷¹ Govorio je to o Judi, sinu Šimuna Iskariotskoga, jer ga je on, premda jedan od Dvanaestorice, imao izdati.^[d]