Add parallel Print Page Options

Susret sa Samarijankom

Kad Isus dakle dozna da su farizeji čuli kako Isus pridobiva i krsti više učenika nego Ivan, premda sam Isus nije krštavao, nego njegovi učenici, ostavi Judeju i ode ponovno u Galileju. A trebao je proći kroz Samariju.

Tako dođe u samarijski grad zvani Sihar, blizu zemljišta što ga je Jakov dao svome sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. I umoran od putovanja, Isus je sjedio pokraj zdenca. Bilo je to oko šestog sata.

Neka žena iz Samarije dođe da zagrabi vode. Isus joj rekne: »Daj mi piti.« Njegovi učenici, naime, bijahu otišli u grad kako bi kupili hrane. Samarijanka mu nato rekne: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10 Isus joj odgovori:

»Da si ti znala dar Božji i tko je onaj koji ti govori da mu daš piti, ti bi u njega bila zaiskala vode žive, i dao bi ti.«

11 Žena mu rekne: »Gospodine, ni zagrabiti nemaš čime, a zdenac je dubok; otkuda ti onda voda živa? 12 Zar si ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj zdenac - i on sam je iz njega pio i njegovi sinovi i njegova stoka?« 13 Isus joj odgovori:

»Tko god pije od ove vode opet će ožednjeti, 14 a tko bude pio od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka; nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode koja navire u život vječni.«

15 Žena mu rekne: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam, i da ne dolazim ovamo grabiti vodu.« 16 On joj odvrati: »Idi, zovni svoga muža pa dođi ovamo.« 17 Žena odgovori: »Nemam muža.« Rekne joj Isus: »Dobro si rekla: 'Nemam muža', 18 jer si imala pet muževa; i onaj kojeg sada imaš nije ti muž. Istinito si rekla.« 19 Rekne mu žena: »Gospodine, vidim da si ti prorok. 20 Očevi su se naši klanjali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.«

21 Isus joj odvrati: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22 Vi se klanjate onome što ne poznajete, a mi se klanjamo onome što poznajemo, jer je spasenje od Židova. 23 Ali dolazi čas - i sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini. Otac, doista, i traži takve da mu se klanjaju. 24 Bog je duh, i koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i istini.« 25 Rekne mu žena: »Znam da dolazi Mesija, koji se zove Krist, i kad on dođe, sve će nam objasniti.« 26 Isus joj odvrati: »Ja sam, ja koji s tobom razgovaram.«

27 I uto dođu njegovi učenici te se stadoše čuditi što sa ženom razgovara, ali ipak nijedan ne reče: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?« 28 A žena tad ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29 »Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila. Nije li to Krist?« 30 Oni izađoše iz grada te dođoše k njemu.

31 A učenici ga u međuvremenu nutkali: »Rabbi, jedi!« 32 Ali im on reče: »Imam za jelo hranu o kojoj vi ne znate.« 33 Onda učenici govorahu međusobno: »Da mu nije tko donio jelo?« 34 Rekne im Isus:

»Moja je hrana da izvršim volju Onoga koji me posla te dovršim djelo njegovo. 35 Ne kažete li: 'Još četiri mjeseca pa dolazi žetva'? Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se zlate za žetvu! 36 A žetelac prima plaću i sabire rod za vječni život, da se raduju zajedno i sijač i žetalac. 37 Tako se obistinjuje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.' 38 Ja vas poslah da žanjete ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.«

39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Rekao mi je sve što sam učinila«, 40 tako da su ga Samarijanci, kad su došli k njemu, molili da kod njih ostane. I ostade ondje dva dana. 41 I još ih je mnogo povjerovalo zbog njegove riječi. 42 A ženi su govorili: »Ne vjerujemo više zbog tvojega kazivanja, jer smo sami čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«

Iscjeljenje sina kraljeva službenika

43 Poslije dva dana ode odande u Galileju. 44 Sam Isus, naime, posvjedoči da je prorok bez časti u svom zavičaju. 45 Kada dakle dođe u Galileju, Galilejci ga primiše lijepo. Oni bijahu vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana, jer su i sami bili uzašli na blagdan.

46 I dođe ponovno u Kanu Galilejsku gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik čiji je sin bolovao u Kafarnaumu. 47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu i stade ga moliti da siđe i izliječi mu sina, koji je već bio na umoru. 48 Isus mu tada reče: »Da ne vidite znamenja i čudesa, zasigurno ne biste povjerovali.« 49 Rekne mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi prije no što mi dijete umre.« 50 Odvrati mu Isus: »Idi, sin tvoj živi.« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus te ode. 51 Dok je još silazio, njegove mu sluge pritrčaše u susret, govoreći da njegovo dijete živi. 52 Ispita ih dakle o satu u koji mu je bilo bolje, a oni mu rekoše: »Jučer o sedmom satu pusti ga ognjica.« 53 Otac onda uvidje da je to bilo u onaj čas kad mu je Isus rekao: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav njegov dom. 54 A ovo bje drugi znamen koji učini Isus došavši iz Judeje u Galileju.

Isus i Samarijanka

Kad se pročulo među farizejima da Isus pridobiva i krsti mnogo više učenika nego Ivan— premda on osobno nije krstio, već njegovi učenici— Isus je napustio Judeju i ponovo se zaputio u Galileju. Na putu prema Galileji morao je proći kroz Samariju.

Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva. Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!« Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu. Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.

10 Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.«

11 »Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život? 12 Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.«

13 A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti. 14 A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.«

15 »Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!«

16 »Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!«

17 »Ja nemam muža«, odvratila mu je žena.

»Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus. 18 »Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.«

19 »Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena. 20 »Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.«

21 Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu. 22 Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas. 23 No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo. 24 Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.«

25 »Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist[a]«, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.«

26 A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.«

27 Uto su se njegovi učenici vratili iz grada i jako se iznenadili kad su vidjeli da Isus razgovara sa ženom. No ni jedan od njih ga nije upitao: »Što hoćeš od nje?« ili »Zašto razgovaraš s njom?«

28 Žena je ostavila svoj vrč za vodu, vratila se u grad i rekla svojim sugrađanima: 29 »Neki mi je čovjek ispričao sve što sam činila! Dođite ga vidjeti! Možda je on Krist?« 30 Ljudi su se uputili iz grada i krenuli vidjeti Isusa.

31 Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!«

32 On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.«

33 Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?«

34 A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio. 35 Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu. 36 Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac. 37 Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita. 38 I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.«

39 Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.« 40 Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana. 41 Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio.

42 Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.«

Dužnosnikov sin

(Mt 8,5-13; Lk 7,1-10)

43 Nakon dva dana, Isus je otišao od njih i zaputio se u Galileju. 44 Već je prije bio govorio o tome da proroka ne poštuju u njegovom zavičaju. 45 Kad je stigao u Galileju, Galilejci su ga srdačno dočekali jer su i sami vidjeli sve što je učinio na blagdan Pashe u Jeruzalemu. I oni su prisustvovali svetkovini.

46 Isus je ponovo otišao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. U Kafarnaumu se nalazio kraljev dužnosnik čiji je sin bio bolestan. 47 Čim je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, došao je k njemu. Preklinjao ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti. 48 A Isus mu je rekao: »Takvi ste vi ljudi! Dok ne vidite znakove i čuda, ne vjerujete.«

49 »Gospodine, preklinjem te!« zavapio je kraljev dužnosnik. »Dođi prije nego što mi dijete umre!«

50 »Idi kući«, rekao mu je Isus. »Tvoj će sin živjeti.«

Čovjek je povjerovao Isusovim riječima i krenuo kući. 51 Dok je još bio na putu, izašle su mu ususret sluge i rekle: »Tvoje je dijete živo!«

52 Upitao ih je kada se djetetu poboljšalo stanje. Odgovorili su mu: »Groznica je prestala jučer popodne, oko jedan sat.«

53 Dječakov je otac znao da mu je baš u to vrijeme Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I tada je povjerovao u Isusa—i on i svi njegovi ukućani.

54 To je bio drugi Isusov čudesni znak nakon dolaska iz Judeje u Galileju.

Footnotes

  1. 4,25 Mesija, Krist Naziv »Mesija« dolazi od hebrejske riječi, a »Krist« od grčke, što znači »Pomazanik«. Odnosi se na Božjeg odabranoga kralja, kojeg su navijestili starozavjetni proroci.