Evanđelje po Ivanu 20

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Prazan grob

20 Prvoga dana u tjednu, rano ujutro dok još bijaše tama, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. ² Tada potrči i dođe k Šimunu Petru i drugome učeniku, koga je Isus ljubio, te im rekne: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

³ Izađe onda Petar i onaj drugi učenik i dođu na grob. ⁴ Obojica su trčala zajedno, ali je onaj drugi učenik trčao brže od Petra i stigao prvi na grob. ⁵ On se nadviri i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. ⁶ Dođe onda i Šimun Petar, koji ga je slijedio, uđe u grob te promotri povoje gdje leže, ⁷ i rubac, koji bijaše oko njegove glave, ali nije ležao uz povoje, nego posebno složen na jednome mjestu. ⁸ Tada uđe i onaj drugi učenik koji je stigao prvi na grob, pa vidje i povjerova. ⁹ Još, naime, ne bijahu shvatili Pisma da On treba uskrsnuti od mrtvih. ¹⁰ Onda se učenici opet vratiše kući.

Isus se ukazuje Mariji Magdaleni

¹¹ A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Tako uplakana zaviri u grob ¹² te ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo; jedan kod glave, a drugi kod nogu. ¹³ Oni je upitaju: »Ženo, zašto plačeš?« Odvrati im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« ¹⁴ Rekavši to, ona se okrenu i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. ¹⁵ Isus je upita: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?« A ona, misleći da je vrtlar, reče mu: »Gospodine, ako si ga ti odnio, kaži mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« ¹⁶ Rekne joj Isus: »Marijo!« A ona se okrenu te mu kaza hebrejski: »Rabbuni!« - što znači »Učitelju«.^{[a] 17} Isus joj rekne: »Nemoj me više zadržavati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: 'Uzlazim Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu'.«

¹⁸ Marija Magdalena ode te javi učenicima: »Vidjela sam Gospodina i to mi je rekao.«

Isus se ukazuje učenicima

¹⁹ I uvečer, toga istog dana, prvog u tjednu, dok su vrata na mjestu gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade među njih i rekne im: »Mir vama!« ²⁰ Rekavši to, pokaza im svoje ruke i bok. Tada se učenici obradovaše što vidješe Gospodina. ²¹ Isus im onda ponovno reče: »Mir vama! Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas.«^{[b] 22} Rekavši to, dahnu u njih i reče im: »Primite Duha Svetoga! ²³ Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; kojima zadržavate, zadržani su im.«

²⁴ A Toma, koji se zove Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bijaše s njima kad je došao Isus. ²⁵ Ostali su mu učenici dakle govorili: »Vidjeli smo Gospodina!« A on im reče: »Dok ne vidim na njegovim rukama ožiljke od čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, i ne stavim svoju ruku u njegov bok, doista neću vjerovati!«

²⁶ I poslije osam dana njegovi su učenici opet bili unutra, a Toma s njima. Isus dođe, a vrata su bila zatvorena, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« ²⁷ Zatim rekne Tomi: »Stavi svoj prst ovdje i pogledaj moje ruke; pruži svoju ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« ²⁸ Toma mu odgovori: »Gospodin moj i Bog moj!« ²⁹ Rekne mu Isus: »Vjeruješ jer me vidiš. Blaženi oni koji ne vidješe, a povjerovaše!«

Zaključak

³⁰ I mnoga druga znamenja učini Isus pred svojim učenicima, koja nisu zapisana u ovoj knjizi. ³¹ A ova su zapisana da povjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, te da vjerujući imate život u imenu njegovu.^[c]