Druga poslanica Korinćanima 1

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Naslov i pozdrav

1 Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u cijeloj Ahaji. ² Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

Bog svake utjehe

³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe, ⁴ koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, tako da bismo mi mogli tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji utjehom kojom Bog tješi nas same. ⁵ Jer kao što su izobilne Kristove patnje u nama, tako je po Kristu izobilna i naša utjeha. ⁶ Ako smo pak nevoljama pritiješnjeni, za vašu je to utjehu i spasenje; ako smo utješeni, za vašu je to utjehu - koja je djelotvorna kad strpljivo podnosite iste patnje koje podnosimo i mi.

⁷ I postojana je naša nada za vas jer znamo: kao što ste dionici patnji, tako ste i utjehe. ⁸ Jer ne bismo htjeli da ne znate, braćo, za nevolju što nas snađe u Aziji: da smo prekomjerno, preko svoje snage, bili opterećeni, tako da smo već zdvojili i za život. ⁹ Sami smo već u sebi prihvatili osudu na smrt, da se ne bismo pouzdavali u sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. ¹⁰ On nas od tako velike smrti izbavi i izbavit će nas; u Njega se uzdamo da će nas i opet izbavljati. ¹¹ I vi se pridružujete pomažući nam molitvom kako bi mnogi ljudi zahvaljivali za nas na milosnom daru koji nam je udijeljen posredovanjem mnogih.

Pavlova promjena nauma o putovanju

¹² Jer naša je dika ovo: svjedočanstvo savjesti naše što smo u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj - i ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti - živjeli u svijetu, a osobito prema vama. ¹³ Ništa vam, naime, i ne pišemo drugo osim onog što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti, ¹⁴ kao što nas dijelom i razumjeste, da smo mi slava vaša kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa.^[a]

¹⁵ U tom sam uvjerenju htio doći najprije k vama - da biste i drugu milost imali - ¹⁶ te poslije vas poći u Makedoniju i opet se iz Makedonije vratiti k vama, pa da me vi otpravite u Judeju. ¹⁷ Jesam li dakle u svojoj namjeri bio kolebljiv? Ili što namjeravam, po tjelesnu namjeravam, pa je u mene istodobno »da - da« i »ne - ne«? ¹⁸ Kao što stoji da je Bog vjeran, tako i naša riječ k vama nije bila »da« i »ne«. ¹⁹ Jer Sin Božji, Isus Krist, koga među vama mi propovijedasmo - ja i Silvan i Timotej - ne postade »da« i« ne«, nego je u njemu postalo »da«. ²⁰ Koliko god je, naime, obećanja Božjih, u njemu su »da«! Zato i po njemu naš »Amen« Bogu na slavu! ²¹ A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje u Kristu i koji nas pomaza. ²² On nas i zapečati te dade zalog Duha u naša srca.

²³ A ja prizivam Boga za svjedoka, duše mi: da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. ²⁴ Jer mi ne gospodarimo vašom vjerom, nego smo suradnici na vašoj radosti. Doista, u vjeri ste postojani.