Add parallel Print Page Options

Pavlova radost

Imajući dakle ta obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake ljage tijela i duha, usavršujući svetost u strahu Božjemu.

Imajte mjesta za nas! Nikomu nismo učinili nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga iskoristili. Ne govorim na osudu, jer sam već prije rekao da ste u našim srcima, bilo da s vama umiremo, ili da s vama živimo. Veliko je moje povjerenje u vas, velik je moj ponos zbog vas. Utjehom sam ispunjen, radosti sam prepun ponad sve naše nevolje. Jer i kada stigosmo u Makedoniju, nikakva smirenja nije imalo tijelo naše, nego nas u svemu nevolje pritijesniše; izvana borbe, iznutra strepnje. Ali nas je Bog, Onaj koji ponizne tješi, utješio Titovim dolaskom. A ne samo njegovim dolaskom, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas, javljajući nam o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj gorljivosti za mene, tako da se još više obradovah. Pa ako vas i ražalostih onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - jer vidim da vas je ona poslanica, iako tek načas, ražalostila - sada se radujem, ne zato što se ražalostiste, nego zato što se na obraćenje ražalostiste. Jer se po volji Božjoj ražalostiste, tako da zbog nas ni u čemu niste bili na gubitku. 10 Jer žalost koja je po Božjoj volji donosi obraćenje - na neopozivo spasenje; a žalost ovoga svijeta donosi smrt. 11 Jer gle, baš to što se po Božjoj volji ražalostiste, koliku u vas unese revnost, pa opravdavanje, pa ogorčenje, pa strah, pa čežnju, pa gorljivost, pa kaznu. U svemu ste pokazali da ste u onome nedužni. 12 Ako sam vam dakle pisao, nisam ni zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša revnost za nas pred Bogom. 13 To nas je utješilo. A u toj nas je našoj utjesi još više obradovala Titova radost, jer ste mu vi svi okrijepili duh. 14 Jer ako sam mu se štogod o vama pohvalio, ne postidjeh se; nego kako je sve po istini što smo vama govorili, tako se i pohvala naša pred Titom pokazala istinitom. 15 I njegovo vam je srce još više naklonjeno kad se prisjeti poslušnosti svih vas, kako ga primiste sa strahom i trepetom. 16 Radujem se što sam u svemu pun pouzdanja u vas.

Dragi prijatelji, imamo ova obećanja, stoga se očistimo od svih tjelesnih i duhovnih nečistoća! U strahopoštovanju prema Bogu živite život koji je potpuno svet. Napravite mjesta za nas u svojim srcima! Nikome nismo nanijeli nepravdu. Nikoga nismo upropastili. Nikoga nismo iskoristili. Ne govorim vam ovo da bih vas korio. Već sam vam prije rekao da ste nam toliko u srcu da smo spremni i živjeti i umrijeti s vama. Pouzdajem se u vas i vrlo se ponosim vama! Utješili ste nas i ispunili radošću usred svih naših nevolja.

Jer, čak i kad smo došli u Makedoniju, nismo imali odmora, nego smo trpjeli na sve moguće načine. Izvana smo imali napade, a iznutra strahove. Ali Bog, koji tješi potištene, ohrabrio nas je Titovim dolaskom, i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom koju ste mu pružili. On nam je pričao o vašoj želji da nas vidite, o vašoj žalosti i brizi za mene. To me još više obradovalo.

Premda sam vas svojim pismom rastužio, ne žalim što sam ga napisao. Ako sam i zažalio, sada vidim da vas je to pismo samo nakratko rastužilo. Zato sam sada sretan, ne zato što ste se vi rastužili, nego zato što vas je ta žalost dovela do obraćenja. Jer, rastužili ste se po Božjem planu pa vas mi ni na koji način nismo povrijedili. 10 Ta je žalost po Božjoj volji, ona uzrokuje obraćenje koje vodi spasenju—i ne ostavlja žaljenje. A žalost ovoga svijeta uzrokuje smrt. 11 Pogledajte sada što vam je sve donijela ta žalost koja je po Božjoj volji. Koliku želju da obranite svoju nevinost, koliku ljutnju, koliki strah, koliku želju da nas vidite, koliku zabrinutost i želju za pravednom kaznom onome koji je griješio! I u svemu ste pokazali da ste u tome bili nevini. 12 Dakle, ako sam vam pisao, to nije bilo zbog onoga koji je pogriješio niti zbog onoga kojem je učinjeno zlo. Pisao sam da pred Bogom uvidite svoju brigu za nas. 13 Zato smo se i utješili. Osim te utjehe, još smo više sretni zbog Titove radosti jer ste ga svi vi obnovili.

14 A ja se nisam osramotio zbog svih dobrih stvari koje sam mu pričao o vama. Baš kao što je sve što smo mi vama pričali bilo istinito, tako su se i naše pohvale pred Titom pokazale istinitima. 15 Njegovi su osjećaji prema vama sad još jači kad se sjeti kako ste svi bili poslušni i kako ste ga primili sa strahopoštovanjem. 16 Sretan sam što mogu u vas imati potpuno povjerenje.