Druga poslanica Korinćanima 12

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

Kad sam slab, tada sam silan

12 Treba se dičiti. Ne koristi doduše, no prelazim na viđenja i otkrivenja Gospodnja. ² Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - je li u tijelu, ne znam; je li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj bi odnesen do trećeg neba. ³ I znam da je taj čovjek - je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna - ⁴ bio odnesen u raj i čuo neizrecive riječi, koje čovjeku nije dopušteno izreći.

⁵ Time ću se dičiti, dok se sobom neću dičiti, osim svojim slabostima. ⁶ Doista, ako bih se i htio dičiti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu govorio. Ali se suzdržavam, kako tko ne bi o meni pomislio više od onoga što na meni vidi ili što od mene čuje, ⁷ i zbog izuzetnosti otkrivenja. Stoga, da se ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara kako se ne bih uzoholio.^{[a] 8} Zbog toga sam triput molio Gospodina kako bi to odstupilo od mene. ⁹ I rekao mi je: »Dosta ti je moja milost, jer sila se usavršuje u slabosti.« Najradije ću se dakle još više dičiti svojim slabostima, da se u meni nastani sila Kristova.^{[b] 10} Zato mi je po volji biti u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, tada sam silan.

Ne tražim vaše, nego vas

¹¹ Postao sam bezuman! Vi me na to natjeraste, jer trebalo je da me vi preporučite; doista, ni u čemu nisam manji od »nad-apostola«, premda sam ništa. ¹² Znaci apostola učinjeni su među vama sa svom ustrajnošću: znacima i čudesima i silnim djelima. ¹³ Jer što je ono u čemu ste bili manji od ostalih crkava, osim u tome što vam sam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »nepravdu«! ¹⁴ Evo sam spreman i treći put doći k vama, i neću vam biti na teret, jer ne tražim vaše, nego vas. Ni djeca nisu dužna roditeljima stjecati, nego roditelji djeci. ¹⁵ A ja ću najradije trošiti i sebe posvema istrošiti za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? ¹⁶ Ali neka bude! Ja vam nisam bio na teret, nego kako sam »lukav«, uhvatih vas na prijevaru. ¹⁷ Zar vas iskoristih po kome od onih koje sam poslao k vama? ¹⁸ Zamolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Zar vas je Tit iskoristio? Zar nismo hodili u istom duhu? Zar ne istim stopama?

¹⁹ Odavno mislite kako se pred vama branimo. Pred Bogom, u Kristu, govorimo. A sve je to, ljubljeni, radi vaše izgradnje. ²⁰ Jer bojim se da vas, kada dođem, možda ne nađem onakve kakve bih htio, i vi mene nađete onakva kakva ne biste htjeli; da ne bi možda bilo svađe, zavisti, srditosti, sebičnosti, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna; ²¹ da me, kada opet dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas, kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili a nisu se pokajali za nečistotu i bludnost i razvratnost koju počiniše.