Djela apostolska 22

Knijga O Kristu

22 'Braćo i oci,' reče Pavao, 'poslušajte što ću reći u svoju obranu.'

² Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli.

³ 'židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas.

⁴ Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu.

⁵ O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.

⁶ Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.

⁷ Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: "Savle, Savle! Zašto me progoniš?'

⁸ "Tko si ti, Gospodine?' upitao sam. "Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš

⁹ Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.

¹⁰ Rekao sam: "Što mi je činiti, Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: "Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.'

¹¹ Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.

¹² Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među židovima u Damasku.

¹³ On mi priđe i reče: "Brate Savle, progledaj!' I istog časa sam ga mogao vidjeti.

¹⁴ Reče mi zatim: "Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas.

¹⁵ Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo.

¹⁶ Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.'

¹⁷ Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.

¹⁸ Vidio sam Isusa kako mi govori: "Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!'

¹⁹ "Ali, Gospodine,' rekao sam, "pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama.

²⁰ A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.'

²¹ Ali Gospodin mi reče: "Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!''

²² Mnoštvo je slušalo sve dok Pavao nije izgovorio tu riječ. Nato složno poviču: 'Zbrišite ga s lica Zemlje! Nije pravo da takav živi!'

²³ Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i vitlali prašinu u zrak.

Pavao otkriva da je rimski građanin

²⁴ Zapovjednik zato uvede Pavla u vojarnu i zapovjedi da ga izbičuju kako bi priznao zločin. Htio je znati zašto mnoštvo tako viče na njega.

²⁵ Kad su ga zavezali remenjem da ga bičuju, Pavao upita stotnika koji je bio ondje: 'Zar smijete bičevati rimskoga građanina, a ni sudili mu niste?'

²⁶ Stotnik nato ode zapovjedniku i reče: 'Što radiš? Taj je čovjek rimski građanin!'

²⁷ Zapovjednik ode k Pavlu i upita: 'Jesi li ti Rimljanin?''Jesam

²⁸ 'I ja sam

²⁹ Svi vojnici koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavao Rimljanin jer ga je on okovao.

Pavao pred Velikim vijećem

³⁰ Sutradan zapovjednik skine Pavlu okove te zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za što ga židovi optužuju. Zato ga izvede pred njih.