Add parallel Print Page Options

A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji.

Nevolje

Neki su muškarci, istinski predani Bogu, pokopali Stjepana i gorko plakali za njim. A Savao se svim silama trudio uništiti Crkvu. Išao je od kuće do kuće i izvlačio iz njih muškarce i žene te ih bacao u zatvor. A oni koji su se raspršili, širili su Radosnu vijest kamo god su išli.

Filip u Samariji

Filip[a] je otišao u samarijski grad i ondje propovijedao o Kristu. Kad ga je narod čuo i vidio čudesne znakove koje je činio, svi su s pažnjom počeli slušati što govori. Zli su duhovi uz glasne krike izlazili iz mnogih opsjednutih. Mnogi su oduzeti i hromi bili iscijeljeni, a u gradu je nastala velika radost.

Bio je u tom gradu i čovjek po imenu Šimun, koji se već neko vrijeme ondje bavio vračanjem. Stanovnici Samarije su mu se divili, a on je tvrdio za sebe da je velik čovjek. 10 Svi su ga slušali—od najmanjega do najvećega—i govorili: »Ovaj je čovjek sila Božja, zvana Velika sila.« 11 Već ih je dugo opčinjavao svojom magijom i svi su ga slušali. 12 No kad su povjerovali Filipu, koji im je donio Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krstili su se i žene i muškarci. 13 I sâm je Šimun povjerovao. Krstio se i ostao uz Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se događala, ostajao je zaprepašten. 14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju poruku, poslali su im Petra i Ivana. 15 Kad su njih dvojica stigla, pomolili su se za samarijske vjernike da i oni prime Svetog Duha. 16 Jer, On još nije bio sišao ni na koga od njih, samo su bili kršteni u ime Gospodina Isusa. 17 Tada su Petar i Ivan položili na njih ruke i oni su primili Svetog Duha.

18 Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Duha čim apostoli na njih polože ruke, ponudio je apostolima novac i rekao: 19 »Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi Svetog Duha.«

20 Petar mu je odgovorio: »Propao i ti i tvoj novac, jer si mislio da njime možeš kupiti Božji dar! 21 Ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer tvoje srce nije ispravno pred Bogom. 22 Zato se pokaj i odvrati od ove bezbožnosti. Pomoli se Bogu kako bi ti oprostio što si imao takve misli. 23 Vidim da si pun gorčine i rob grijehu.«

24 A Šimun mu je odgovorio: »Molite se i vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli.«

25 Apostoli su iznijeli svjedočanstvo o Isusu i prenijeli im Gospodinovu poruku, a zatim su se vratili u Jeruzalem. Putem su prolazili kroz mnoga samarijska sela i navješćivali Radosnu vijest.

Filip i Etiopljanin

26 Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« 27 Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina—dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu 28 i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. 29 Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« 30 Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«

31 Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. 32 A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj:

»Odveli su ga kao ovcu na klanje.
    Bio je tih kao janje koje strižu,
    ni usta nije otvorio.
33 Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu.
    O njegovim potomcima neće se govoriti
    jer mu je oduzet život na Zemlji.«[b]

34 Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« 35 Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.

36 Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« 37 [c] 38 Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica—i Filip i dvorjanin—sišli u vodu i Filip ga je krstio. 39 A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, 40 a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.

Footnotes

  1. 8,5 Filip Ne apostol Filip. Vidi Dj 6,5.
  2. 8,32-33 Citat iz Iz 53,7-8.
  3. 8,37 Neki kasniji rukopisi dodaju 37. redak: »Filip je odgovorio: ‘Ako vjeruješ svim svojim srcem, možeš se krstiti.’ Dvorjanin je rekao: ‘Vjerujem da je Isus Krist Božji Sin.’«