Djela 19

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Pavao u Efezu

19 Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa ² ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?«

Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.«

³ »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je.

Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«

⁴ »Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«

⁵ Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. ⁶ Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. ⁷ Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca.

⁸ Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo. ⁹ No neki su od njih bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave. ¹⁰ To je trajalo dvije godine pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli Gospodinovu riječ.

Skevini sinovi

¹¹ Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda. ¹² Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i marame, koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli su duhovi izlazili iz njih.

¹³ Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!« ¹⁴ To su radila sedmorica sinova nekoga židovskoga vodećeg svećenika koji se zvao Skeva.

¹⁵ A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?«

¹⁶ Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i ranjeni pobjegli iz kuće. ¹⁷ Za to su saznali svi Židovi i Grci, koji su živjeli u Efezu, i sve ih je obuzeo strah, a ime Gospodina Isusa još se više veličalo. ¹⁸ Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela, ¹⁹ a mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka^[a]. ²⁰ Tako se Gospodinova riječ silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju.

Pavao se sprema na put

²¹ Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.« ²² I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji.

Nemiri u Efezu

²³ Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta. ²⁴ Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne modele hramova božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu. ²⁵ Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom. ²⁶ I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi napravljeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi. ²⁷ Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i, ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoje veličanstvo.«

²⁸ Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!« ²⁹ Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar. ³⁰ Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu to nisu dopustili Gospodinovi sljedbenici. ³¹ Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar. ³² Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili. ³³ Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa. ³⁴ Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Velika je efeška Artemida!«

³⁵ Gradski je službenik umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinoga kipa koji je pao s neba? ³⁶ To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno. ³⁷ Dovukli ste ovu dvojicu ovamo iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice. ³⁸ Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge. ³⁹ A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa. ⁴⁰ Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež jer nema razloga za ovaj sastanak.« ⁴¹ Kad je to rekao, gradski je službenik raspustio skup.