Djela apostolska 8
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Progon nad crkvom u Jeruzalemu
8 A Savao bijaše suglasan s njegovim smaknućem. Toga dana nastade veliki progon nad crkvom u Jeruzalemu i svi se, osim apostola, raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. 2 Pobožni ljudi sahraniše Stjepana i održaše za njim veliko žalovanje. 3 Savao je pak uništavao crkvu; ulazeći u kuće, odvlačio je muškarce i žene te ih predavao u tamnicu.
Naviještanje Evanđelja u Samariji
4 Oni dakle što bijahu raspršeni navješćivali su Riječ gdje god su prošli. 5 A Filip siđe u grad Samariju i propovijedaše im Krista.[a] 6 Cijelo je mnoštvo jednodušno pazilo na to što im Filip govori, slušajući ga i gledajući znamenja što ih je činio. 7 Jer su iz mnogih opsjednutih izlazili nečisti duhovi, vičući u sav glas, a mnogi su uzeti i hromi bivali iscjeljivani. 8 I velika radost nastade u tome gradu.
Šimun čarobnjak
9 A neki čovjek imenom Šimun u ovom se gradu već otprije bavio čarobnjaštvom, te je opčinjavao samarijski narod, tvrdeći da je on nešto veliko 10 i svi su ga, od najmanjega do najvećega, pomno slušali i govorili: »Ovaj je sila Božja, zvana Velika!« 11 A pomno su ga slušali stoga jer ih je već dugo opčinjavao svojim čarobnjaštvom. 12 Ali kad povjerovaše Filipu koji im je navješćivao Evanđelje o kraljevstvu Božjem i o imenu Isusa Krista, krštavali su se - muževi i žene. 13 I Šimun povjerova i pošto bi kršten, neprestano je boravio uz Filipa. Gledajući znamenja i velika silna djela koja su se događala, bio je zapanjen.
14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15 Oni siđoše te se pomoliše za njih da bi primili Duha Svetoga, 16 jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu naime kršteni samo u ime Gospodina Isusa. 17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
18 A kad Šimun vidje da se Duh daje polaganjem ruku apostolskih, donese im novaca, 19 govoreći: »Dajte i meni tu moć da bi svatko na koga položim ruke primio Duha Svetoga.«
20 A Petar mu reče: »Srebro tvoje neka je s tobom na propast kad si pomislio da se dar Božji može novcem steći! 21 Nema tebi dijela ni udjela u ovome, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. 22 Obrati se dakle od te svoje zloće i moli Gospodina ne bi li ti se oprostila pomisao tvoga srca. 23 Jer vidim da si u žuči gorčine i u okovu nepravde.« 24 A Šimun mu odgovori: »Molite se vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli!«
25 Oni se dakle, pošto posvjedočiše i navijestiše riječ Gospodnju, vraćahu u Jeruzalem i navješćivahu Evanđelje mnogim samarijanskim selima.
Filip i Etiopljanin
26 Anđeo Gospodnji progovori Filipu i reče: »Ustani i pođi na jug, na put koji iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« 27 On ustade i pođe. I gle, Etiopljanin, dvoranin, visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, koji bijaše nad svom njezinom riznicom, a koji je bio došao u Jeruzalem pokloniti se, 28 vraćao se sjedeći u svojim kolima i čitao proroka Izaiju. 29 Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« 30 Onda Filip pritrča i začu Etiopljanina gdje čita proroka Izaiju, pa reče: »Razumiješ li što čitaš?« 31 A on reče: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« I zamoli Filipa da se popne i uz njega sjedne.
32 A odlomak iz Pisma koji je čitao bijaše ovaj:
»Kao ovca na klanje odveden bi,
i kao janje nijemo pred onim što ga striže,
tako usta svojih ne otvori.
33 U poniženju njegovu sud mu je uklonjen.
Rod njegov tko li će opisati?
Jer njegov je život sa zemlje uzet.«
34 Dvoranin se obrati Filipu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugome?« 35 Tada Filip otvori usta pa mu, počevši od toga Pisma, navijesti Evanđelje o Isusu.
36 I dok su tako išli putem, dođoše do neke vode, te dvoranin reče: »Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?« (37) [b] 38 I zapovjedi da kola stanu, te siđu obojica u vodu, i Filip i dvoranin, i on ga krsti. 39 Kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa, i dvoranin ga više ne vidje, već ode svojim putem radujući se. 40 A Filip se nađe u Azotu; i putujući, navješćivao je Evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.
Footnotes
- Dj 8,5 Umjesto »u grad Samariju«, neki rukopisi donose »u samarijski grad« (dakle bilo koji grad u pokrajini Samariji).
- Dj 8,37 Neki rukopisi dodaju tekst koji pojedini prijevodi umeću u redak 37, »A Filip reče: 'Ako vjeruješ iz svega srca, dopušta se.' On pak odgovori: 'Vjerujem da je Sin Božji Isus Krist'.«
Djela 8
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
8 A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji.
Nevolje
2 Neki su muškarci, istinski predani Bogu, pokopali Stjepana i gorko plakali za njim. 3 A Savao se svim silama trudio uništiti Crkvu. Išao je od kuće do kuće i izvlačio iz njih muškarce i žene te ih bacao u zatvor. 4 A oni koji su se raspršili, širili su Radosnu vijest kamo god su išli.
Filip u Samariji
5 Filip[a] je otišao u samarijski grad i ondje propovijedao o Kristu. 6 Kad ga je narod čuo i vidio čudesne znakove koje je činio, svi su s pažnjom počeli slušati što govori. 7 Zli su duhovi uz glasne krike izlazili iz mnogih opsjednutih. Mnogi su oduzeti i hromi bili iscijeljeni, 8 a u gradu je nastala velika radost.
9 Bio je u tom gradu i čovjek po imenu Šimun, koji se već neko vrijeme ondje bavio vračanjem. Stanovnici Samarije su mu se divili, a on je tvrdio za sebe da je velik čovjek. 10 Svi su ga slušali—od najmanjega do najvećega—i govorili: »Ovaj je čovjek sila Božja, zvana Velika sila.« 11 Već ih je dugo opčinjavao svojom magijom i svi su ga slušali. 12 No kad su povjerovali Filipu, koji im je donio Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krstili su se i žene i muškarci. 13 I sâm je Šimun povjerovao. Krstio se i ostao uz Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se događala, ostajao je zaprepašten. 14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju poruku, poslali su im Petra i Ivana. 15 Kad su njih dvojica stigla, pomolili su se za samarijske vjernike da i oni prime Svetog Duha. 16 Jer, On još nije bio sišao ni na koga od njih, samo su bili kršteni u ime Gospodina Isusa. 17 Tada su Petar i Ivan položili na njih ruke i oni su primili Svetog Duha.
18 Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Duha čim apostoli na njih polože ruke, ponudio je apostolima novac i rekao: 19 »Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi Svetog Duha.«
20 Petar mu je odgovorio: »Propao i ti i tvoj novac, jer si mislio da njime možeš kupiti Božji dar! 21 Ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer tvoje srce nije ispravno pred Bogom. 22 Zato se pokaj i odvrati od ove bezbožnosti. Pomoli se Bogu kako bi ti oprostio što si imao takve misli. 23 Vidim da si pun gorčine i rob grijehu.«
24 A Šimun mu je odgovorio: »Molite se i vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli.«
25 Apostoli su iznijeli svjedočanstvo o Isusu i prenijeli im Gospodinovu poruku, a zatim su se vratili u Jeruzalem. Putem su prolazili kroz mnoga samarijska sela i navješćivali Radosnu vijest.
Filip i Etiopljanin
26 Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.« 27 Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina—dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu 28 i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju. 29 Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!« 30 Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«
31 Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega. 32 A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj:
»Odveli su ga kao ovcu na klanje.
Bio je tih kao janje koje strižu,
ni usta nije otvorio.
33 Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu.
O njegovim potomcima neće se govoriti
jer mu je oduzet život na Zemlji.«[b]
34 Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?« 35 Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.
36 Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?« 37 [c] 38 Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica—i Filip i dvorjanin—sišli u vodu i Filip ga je krstio. 39 A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem, 40 a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International