Djela apostolska 27
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Od Cezareje do Krete
27 Kad pak bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i neke druge sužnje stotniku iz kohorte carskog veličanstva, imenom Juliju. 2 Ukrcavši se na lađu iz Adramitije, koja je imala ploviti u azijska mjesta, isplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
3 Sutradan pristadosmo u Sidonu. Julije postupi ljudski s Pavlom te mu dopusti da posjeti svoje prijatelje kako bi se za njega pobrinuli. 4 A isplovivši odande jedrili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni. 5 Preplovivši more duž Cilicije i Pamfilije, stigosmo u Miru u Liciji. 6 Našavši ondje aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju, stotnik nas ukrca u nju.
7 Više smo dana plovili sporo te jedva stigosmo nasuprot Knidu. Kako nam je vjetar priječio dalje, zaplovismo u zavjetrini Krete prema Salmoni. 8 Jedva ploveći uz obalu stigosmo do nekog mjesta zvanog Dobre Luke, blizu grada Laseja.
Oluja i brodolom
9 Kako je prošlo mnogo vremena i plovidba već postajala opasna, jer je već i Post prošao, Pavao ih stade opominjati, 10 govoreći im: »Ljudi, vidim da će ova plovidba biti uza stradanje i mnogo štete ne samo za teret i lađu nego i za naše živote.« 11 Stotnik je pak više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe negoli onome što je Pavao govorio. 12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina donese odluku da se isplovi odande i nekako pokuša stići do Feniksa - luke na Kreti, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu - pa da se ondje prezimi.
13 Budući pak da je blago zapuhao južnjak, pomisliše da bi mogli ostvariti cilj te podigoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. 14 Ali ubrzo nakon toga zapuha s nje orkanski vjetar zvan sjeveroistočnjak. 15 Zahvati lađu koja se vjetru više nije mogla oduprijeti, pa se prepustismo da nas nosi. 16 Ploveći u zaklonu otočića zvanog Kauda, jedva smo uspjeli osigurati čamac.[a] 17 Pošto ga podigoše, upotrijebiše užad da opašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu, spustiše plivajuće sidro, pustivši da tako budu nošeni. 18 No kako nas je oluja žestoko bacala, sutradan stadoše izbacivati teret, 19 a trećega dana svojim rukama izbaciše brodsku opremu.
20 Kako se već više dana ne pokazivahu ni sunce ni zvijezde, a nemalo nevrijeme bjesnjelo, nestajala je već svaka nada da ćemo se spasiti.
21 Kako se već dugo nije jelo, Pavao tad stade usred njih i reče: »Trebalo je, ljudi, poslušati me i ne isplovljavati iz Krete te tako izbjeći i ovo stradanje i štetu. 22 Ali vas sada opominjem da budete hrabri, jer nitko između vas neće propasti, nego samo lađa. 23 Jer stade preda me ove noći anđeo onoga Boga čiji sam i komu služim, 24 te mi reče: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo ti je Bog podario sve koji plove s tobom.' 25 Zato budite hrabri, ljudi! Jer vjerujem Bogu da će tako biti kako mi je rečeno. 26 Ali treba da se nasučemo na neki otok.«
27 Kad već nastade četrnaesta noć otkako bijasmo tamo-amo nošeni po Adriji, oko ponoći stadoše mornari naslućivati da im se primiče neka zemlja. 28 Bacivši olovnicu, nađoše dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovno je baciše i nađoše petnaest hvati. 29 Bojeći se da ne udarimo negdje na grebene, baciše s krme četiri sidra te stadoše moliti da svane dan. 30 A kad mornari pokušaše pobjeći s lađe, te stadoše čamac u more spuštati pod izlikom da će s pramca spustiti sidra, 31 reče Pavao stotniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.« 32 Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i pustiše ga da padne.
33 Sve do u osvit molio je Pavao sve da jedu, govoreći: »Danas je već četrnaesti dan kako neprekidno iščekujete bez jela, ništa ne okusivši. 34 Stoga vas molim da jedete, jer je to za vaš spas. Jer ni jednome od vas ni vlas s glave neće propasti.« 35 To reče i uze kruh, dade hvalu Bogu pred svima, razlomi ga te stade jesti. 36 Nato se svi razvedriše te i oni uzeše hrane. 37 Svih je nas na lađi bilo dvjesto sedamdeset i šest duša. 38 Kad se nasitiše, stadoše olakšavati lađu bacajući žito u more. 39 Kad pak osvanu dan, zemlje nisu prepoznali; ali su opazili neki zaljev s pješčanom obalom pa su se dogovarali da, ako uzmognu, na nju navuku lađu. 40 Odvezavši sidra ostaviše ih u moru, popustivši ujedno vezove na kormilima te razapeše prednje jedro prema vjetru krećući se prema pješčanoj obali. 41 Ali udarivši u prud nasukaše lađu; i dok se pramac zarinu te ostade nepomičan, krma se kršila od siline valovlja.[b] 42 Odluka je vojnika bila pobiti sužnje da tko od njih plivajući ne pobjegne. 43 Ali stotnik, hoteći spasiti Pavla, spriječi njihov naum, te zapovjedi da oni koji mogu plivati prvi skoče i izađu na kopno, 44 a ostali će, neki na daskama, drugi na ostacima lađe. I tako se svi spasiše prispjevši na kopno.
Djela 27
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Pavlovo putovanje
27 Kad je odlučeno da ćemo isploviti prema Italiji, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom zapovjedniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. 2 Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. 3 Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu bilo potrebno. 4 Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. 5 Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. 6 Tamo je vojni zapovjednik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega.
7 Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, stoga smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. 8 Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje.
9 Izgubili smo mnogo vremena i dan židovskog posta već je bio prošao. Plovidba je postala opasna pa je Pavao upozorio posadu. 10 Rekao im je: »Ljudi, vidim da ovo putovanje neće proći bez nevolja. Nastradat će i brod i teret na njemu. A i naši životi mogli bi se naći u opasnosti.« 11 No budući da se kapetan i vlasnik broda nisu složili s Pavlom, vojni je zapovjednik radije poslušao njih nego Pavla. 12 S obzirom na to da luka nije bila sigurna kako bi brod ostao u njoj tijekom zime, većina je odlučila da se nastavi plovidba. Nadali su se da će, po mogućnosti, stići do Feniksa i ondje prezimiti. Feniks je luka na Kreti i okrenuta je prema jugozapadu i sjeverozapadu.
Oluja
13 Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. 14 No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. 15 Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. 16 Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. 17 Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. 18 Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, 19 a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. 20 Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.
21 Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. 22 No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. 23 Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. 24 Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ 25 Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. 26 No nasukat ćemo se na neki otok.«
27 Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. 28 Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. 29 Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. 30 Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. 31 A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« 32 Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.
33 Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. 34 Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« 35 Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. 36 Svi su se razvedrili pa su jeli. 37 Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. 38 Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.
Brodolom
39 Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. 40 Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. 41 No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.
42 Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. 43 No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. 44 Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.
Copyright © 2001 by Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International