Djela apostolska 20
Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001
Kroz Makedoniju i Grčku
20 Kad se buna stišala, posla Pavao po učenike, ohrabri ih, pozdravi i uputi se u Makedoniju. 2 Prošavši te krajeve i ohrabrivši ih mnogim riječima, dođe u Grčku, 3 gdje ostade tri mjeseca. Kako se dogodi da Židovi sklopiše zavjeru protiv njega upravo kada je htio isploviti u Siriju, odluči vratiti se preko Makedonije. 4 Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, i Gaj iz Derbe i Timotej, te Azijci Tihik i Trofim.[a] 5 Oni odoše prije te nas pričekaše u Troadi, 6 dok mi, isplovivši iz Filipa poslije dana Beskvasnih kruhova, dođosmo za pet dana k njima u Troadu, gdje se zadržasmo sedam dana.
Pavao uskrisuje Eutiha
7 U prvi dan tjedna, kad smo se okupili lomiti kruh, Pavao im govoraše. Ali kako je sutradan kanio otputovati, oduljio je govor sve do ponoći. 8 U gornjoj je sobi, u kojoj se bjesmo okupili, bilo mnogo svjetiljaka. 9 Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih koji zapadne u dubok san te, dok je Pavao dulje govorio, svladan snom pade s trećeg kata dolje. Podigoše ga mrtva. 10 A Pavao siđe, nadnese se nada nj i, obujmivši ga, reče: »Ne uznemirujte se, jer duša je njegova u njemu!« 11 Onda se pope gore, te pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još razgovarao, sve do zore. Tada otputova. 12 A mladića dovedoše živa, i to ih neizmjerno utješi.
Na putu prema Jeruzalemu
13 Mi pođosmo naprijed lađom i isplovismo za As. Odande smo trebali povesti Pavla; tako naime bijaše zapovjedio kad se spremao poći kopnom. 14 Kad se sastao s nama u Asu, uzesmo ga sa sobom i stigosmo u Mitilenu. 15 Otplovivši odande sutradan stigosmo naspram Hiju, prekosutra dođosmo u Sam, a slijedećeg dana stigosmo u Milet[b] 16 - jer je Pavao smatrao da je bolje mimoići Efez, da se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio je naime, ako mu budne moguće, da na Pedesetnicu bude u Jeruzalemu.
Pavlov oproštaj s efeškim starješinama
17 Iz Mileta posla u Efez da dozovu starješine crkve. 18 Kad dođoše k njemu, reče im: »Vi znate kako od prvoga dana, kad stupih u Aziju, provedoh među vama sve vrijeme, 19 služeći Gospodinu sa svom poniznošću, u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog židovskih zavjera; 20 kako ništa nisam propustio od onoga što je korisno navijestiti vam i poučiti vas javno i po kućama, 21 posvjedočivši Židovima i Grcima o obraćenju Bogu i vjeri u Gospodina našega Isusa.
22 I sad, evo, svezan Duhom ja idem u Jeruzalem, ne znajući što će me u njemu zadesiti, 23 osim što mi Duh Sveti u svakom gradu posvjedočuje kako me čekaju okovi i nevolje. 24 Ali ja nimalo ne cijenim život svoj, samo da dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa: posvjedočiti Evanđelje milosti Božje.
25 I sad, evo, znam da lica mojega više nećete vidjeti, svi vi među kojima sam prošao propovijedajući Kraljevstvo. 26 Stoga vam danas svjedočim da sam čist od krvi sviju, 27 jer vam nisam propustio navijestiti sav naum Božji. 28 Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi za nadglednike, da pasete crkvu Božju, koju on steče svojom krvlju. 29 Ja znam da će nakon mog odlaska među vas ući vuci okrutni, i neće štedjeti stada. 30 Pa i između vas samih ustat će ljudi koji će govoriti iskrivljeni nauk, kako bi odvukli učenike za sobom. 31 Zato bdijte sjećajući se da tri godine i noću i danju nisam prestao u suzama urazumljivati svakoga od vas.
32 I sad vas povjeravam Bogu i riječi njegove milosti, Njemu koji vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima koji su posvećeni. 33 Srebra ili zlata ili odjeće ni od koga nisam poželio. 34 Sami znate da su za moje potrebe i onih koji su sa mnom zasluživale ove ruke. 35 U svemu vam pokazah kako se trudeći treba zauzimati za slabe i sjećati se riječi Gospodina Isusa, jer on reče: 'Blaženije je davati nego primati.'« 36 Ovo rekavši, kleknu i pomoli se sa svima njima. 37 Tada svi briznuše u velik plač i baciše mu se oko vrata cjelivajući ga, 38 ražalošćeni najviše riječju koju im reče: da više neće vidjeti njegova lica. Onda su ga pratili na lađu.
Djela 20
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod
Pavao u Makedoniji i Grčkoj
20 Kad se metež stišao, Pavao je poslao po sljedbenike. Nakon što ih je ohrabrio, oprostio se s njima i krenuo u Makedoniju. 2 Putovao je tim područjima i puno ohrabrivao učenike. Zatim je stigao u Grčku i ostao ondje tri mjeseca. 3 Baš kad je trebao isploviti prema Siriji, Židovi su skovali urotu protiv njega i on se odlučio vratiti preko Makedonije. 4 Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej te Tihik i Trofim iz Azije. 5 Oni su krenuli prije nas i dočekali nas u Troadi. 6 Mi smo pak isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova. Pet dana kasnije pridružili smo im se u Troadi. Ondje smo ostali sedam dana.
Pavlov zadnji posjet Troji
7 Prvog smo se dana u tjednu sastali da zajedno lomimo kruh,[a] a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći. 8 U sobi na katu, gdje smo se bili okupili, bilo je mnogo svjetiljaka. 9 Neki je mladić po imenu Eutih sjedio na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav. 10 Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.« 11 Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao. 12 Mladić je odnesen kući živ i svi su bili utješeni.
Putovanje do Mileta
13 Mi smo se pak ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se trebao ukrcati i Pavao. Odlučio je tako jer je do Asosa htio ići pješice. 14 Kad smo se s njim našli u Asosu, uzeli smo ga na brod i isplovili za Mitilenu. 15 Sutradan smo isplovili iz Mitilene i stigli u blizinu otoka Hiosa. Drugi smo dan stigli do otoka Samosa, a dan nakon toga i u Milet. 16 Pavao je već odlučio da se ne zaustavljamo u Efezu, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, stignemo u Jeruzalem na dan Pedesetnice.
Pavlova poruka starješinama u Efezu
17 Iz Mileta je javio crkvenim starješinama u Efezu da dođu k njemu. 18 Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju. 19 Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota. 20 Znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama. 21 I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa. 22 No, sada, poslušan Svetom Duhu, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi. 23 Znam samo da mi u svakom gradu Sveti Duh jamči da me čeka zatočenje i nevolje. 24 No meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus—da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti.
25 Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu. 26 Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne 27 jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju. 28 Pazite na sebe i na sve koje vam je Sveti Duh povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado—Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju. 29 Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vukovi. Oni neće poštedjeti stado. 30 Čak će i među vama biti nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom. 31 Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, opominjao u suzama.
32 A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Ona vas može ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve Božje svete ljude. 33 Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom. 34 Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom. 35 U svakoj sam vam prilici isticao da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ‘Blagoslovljenije je davati nego primati.’«
36 Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se. 37 Tada su svi briznuli u plač i počeli grliti i ljubiti Pavla, 38 ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod.
Footnotes
- 20,7 lomiti kruh Može značiti zajednički obrok, ali ovdje vjerojatno znači da su zajedno jeli Gospodinovu večeru kojom se prisjećaju Kristove žrtve.
Copyright © 2001 por Life Center International
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International