Barnaba i Savao kreću na put

13 U Crkvi u Antiohiji bilo je nekoliko proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je odrastao zajedno s vladarom Herodom^[a], i Savao. ² Dok su služili Gospodinu i postili, Sveti Duh im je rekao: »Dajte mi Barnabu i Savla da obave zadatak koji sam im namijenio.«

³ Nakon što su svi zajedno postili i molili, položili su ruke na Barnabu i Savla te ih otpremili na put.

Barnaba i Savao na Cipru

⁴ Poslani od Svetog Duha, Barnaba i Savao stigli su do Seleucije, a odatle su otplovili do Cipra. ⁵ Kad su stigli u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama, a pomagao im je Ivan zvani Marko.

⁶ Obišli su čitav otok sve do Pafa, a ondje su naišli na vrača i lažnoga proroka, Židova po imenu Barjesus. ⁷ On je bio u društvu namjesnika Sergija Pavla, vrlo mudrog čovjeka. Sergij Pavao poslao je po Barnabu i Savla pa ih zamolio da čuje Božju poruku. ⁸ No suprotstavio im se vračar Elim—tako mu je bilo ime na grčkome. Pokušao je namjesnika odvratiti od vjere. ⁹ Tada je Savao, zvan i Pavao, pun Svetog Duha, pogledao ravno u vrača ¹⁰ i rekao mu: »Pun si svake vrste prijevara i lukavstva. Ti si đavolji sin i neprijatelj svega što je dobro. Zar nikada nećeš prestati izokretati Gospodinove ispravne putove? ¹¹ Slušaj sad, Božja je ruka nad tobom! Oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš ništa vidjeti, čak ni sunce.«

Istoga je trena tama prekrila Elimove oči. Počeo je tapkati uokolo i tražiti nekoga tko će ga voditi za ruku. ¹² Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjerovao je u Božju poruku. Bio je zadivljen učenjem o Gospodinu.

Pavao i Barnaba odlaze s Cipra

¹³ Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem. ¹⁴ Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige. ¹⁵ Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!«

¹⁶ Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me! ¹⁷ Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje. ¹⁸ Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji. ¹⁹ U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina. ²⁰ Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela.

²¹ Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina. ²² Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno^[b]. On će učiniti sve što je po mojoj volji.’ ²³ Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa. ²⁴ Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja. ²⁵ A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’

²⁶ Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju! ²⁷ Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata. ²⁸ Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi. ²⁹ Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob. ³⁰ No Bog ga je podigao iz mrtvih. ³¹ Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu. ³² A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima. ³³ Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu:

³⁴ Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao:

³⁵ Na drugome mjestu Bog također kaže:

³⁶ David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu. ³⁷ No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu. ³⁸ Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha. ³⁹ Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom. ⁴⁰ Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci:

⁴² Kad su Pavao i Barnaba bili na odlasku, zamolili su ih da im o tome još govore i sljedećeg šabata. ⁴³ Nakon što je sastanak raspušten, mnogi Židovi, kao i obraćenici na židovsku vjeru, pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su s njima razgovarali i poticali ih da ustrajno vjeruju u Božju milost.

⁴⁴ Sljedećeg šabata okupio se gotovo čitav grad da čuje Gospodinovu poruku. ⁴⁵ Kad su Židovi vidjeli mnoštvo, spopala ih je zavist i uvredama su se usprotivili onome što je govorio Pavao. ⁴⁶ No Pavao i Barnaba vrlo su odvažno rekli: »Naša je dužnost bila da Božju riječ kažemo najprije vama, ali budući da je vi odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima vječnog života, mi ćemo se sada okrenuti drugim narodima. ⁴⁷ Evo što nam je zapovjedio Gospodin:

⁴⁸ Kad su nežidovi to čuli, obradovali su se i počeli slaviti Gospodinovu riječ, i svi određeni za vječni život povjerovali su u nju.

⁴⁹ Gospodinova poruka širila se po cijelom kraju, ⁵⁰ a Židovi su nagovorili ugledne pobožne žene i muškarce na vodećim mjestima u gradu protiv Pavla i Barnabe. Oni su ih počeli progoniti i otjerali su ih iz svoga kraja. ⁵¹ Pavao i Barnaba otresli su prašinu sa svojih stopala kao znak protiv njih i otišli u Ikonij. ⁵² A sljedbenici su bili puni radosti i Svetog Duha.