Add parallel Print Page Options

Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.

Read full chapter

Zemaljski šator i dom na nebesima

Znamo, doista, ako se zemaljski šator našeg doma razvali, imamo zgradu od Boga, dom rukom nenačinjen, vječan na nebesima. Zato u ovome uzdišemo, čeznući se zaodjenuti svojim nebeskim obitavalištem; dakako, ako se nađemo odjeveni, ne goli. Jer i mi, dok smo u ovom šatoru, uzdišemo opterećeni, jer se ne želimo razodjenuti, nego zaodjenuti, da život proguta ono smrtno. A onaj je koji nas za to pripravi Bog, koji nam i dade zalog Duha.

Read full chapter

Nova tijela

Znamo da ćemo, kad se ovaj šator u kojemu sada živimo sruši - kad umremo i napustimo tijela[a] - imati nova tijela, vječni dom u nebu, koji će biti Božje djelo, a ne djelo ljudskih ruku.

Zato uzdišemo u ovim tijelima i čeznemo za danom kada ćemo obući nebeska tijela.

U njih obučeni, nećemo se naći golima.

U ovima zemaljskim tijelima uzdišemo i stenjemo, ali ne zato što bismo željeli umrijeti i izići iz njih, već zato što se želimo obući u nova tijela, tako da vječni život proguta ova naša smrtna tijela.

Za to nas je pripremio sam Bog i dao nam svojega Svetog Duha kao jamstvo.

Read full chapter

Footnotes

  1. Druga poslanica Korinćanima 5:1 U grčkome: zemaljska kuća.